home > koncert > Seasplash & Goulash Disko Festival @ Fort Punta Christo, Štinjan, 16-19/07/2015

kontakt | search |

Seasplash & Goulash Disko Festival @ Fort Punta Christo, Štinjan, 16-19/07/2015

Pišem ovaj izvještaj, a dojmovi u glavi mi se još nisu do kraja ni posložili. I vjerojatno nikad ni neće. Neka, tako to valjda i treba biti. Pojma više nemam što sam čuo a što propustio (no dobro, za potrebe ovog reporta ću ipak nešto iščeprkati iz podsvijesti), gdje sam bio i što sam radio. Sve se spojilo u jednu slatku maglovitu predivnu uspomenu kroz koju mjestimice izviruju svi oni sadržaji o kojima čovjek sa sjetom razmišlja dok u prosincu mašta o ljetu i festivalima. Hoću reći, ničega nije nedostajalo, a nekih je stvari (muzike, celzijevih stupnjeva, neobrijanih ženskih pazuha) bilo možda i previše. Goulash Disko i Seasplash Festival su udružili snage i priredili maratonski dernek kakav se samo poželjeti mogao.
[ rags rudi ]

rags rudi   © megi

[ figli di madre ignota ]

figli di madre ignota   © megi

Stara tvrđava Punta Christo je poslužila kao izvrstan domaćin za nekoliko tisuća mladih ljudi sa svih krajeva zemaljske kugle koji su joj se za gostoprimstvo odužili tako što su joj ostavili par litara znoja, funkcionalnost glasnica, a poneki i zdrav razum. Već dan prije početka samog festa, kamp je vrvio životom i svim mogućim začinima istoga (osim vode, jel') i osjećala se opipljiva uzbuđenost oko onog što slijedi. Pokušavala su se ugrabiti dobra mjesta za šatore, hammocke itd., ali ništa od toga - sunce je tih dana tamo rokalo tako divljački da te ne bi zaštitio ni baobab. Prvi mi je dan ujedno bio i najbolji, i to ne samo zbog nastupa omiljenog New York Ska Jazz Ensemblea, već i zbog činjenice da sam tada otkrio (hvala Andrea!) taj nezamislivo predivni hidden stage lociran kraj svjetionika na pet minuta hoda od tvrđave. Pokušati riječima opisati doživljaj zalaska sunca na tom mjestu je po mom mišljenju nešto ravno herezi, riječi jednostavno nisu zadovoljavajuća kategorija. Prosto neopisivo, nerealno. Jedno od najintenzivnijih i najljepših iskustava ikad. Teškom sam se mukom doteturao nazad taman na NYSJE koji su okupili masu ljudi na Mainsplashu i priredili izvrsnu plesaonu. Kad bacite pogled oko sebe i svugdje vidite ekipu u plesnom zanosu, onda znate da ste na dobrom gigu. Ovaj je bend, dakako, i puno više od samo toga - radi se o izvrsnim glazbenicima za koje mi je iznimno drago da su nakon mizerne posjećenosti na prošlogodišnjem Skavilleu dobili priliku u nas pokazati što umiju pred respektabilnim brojem ljudi. Osobno mi je na tom gigu bilo toliko dobro da sam većinu vremena proveo noseći poznate i nepoznate ljude na ramenima, to govori dovoljno. Kako je u samoj tvrđavi bilo čak šest stageova (tri Goulasheva i tri Seasplasheva), ostatak je prve večeri proveden u gubljenju i zujanju okolo naokolo i škicanju svega pomalo. Ponajbolji je dojam ostavio Uproot Andy na Goulash glavnom stageu koji radi vrlo zanimljivu kombinaciju elektronske cumbie, dancehalla i tropske muzike, a najslabiji bijahu Chami Cool & La Fama Jam koji su izgledali kao da su zalutali na Mainsplash i pola koncerta su svirali šupljikave obrade Boba Marleyja.
[ superhiks ]

superhiks   © megi

Drugi je dan donio i nastup uvjerljivo najvećeg imena festivala. Radi se, naravno, o legendarnom Inner Circleu. Pošto znam da je bend već u poznim godinama nisam znao što očekivati ali se nisam previše nadao. E pa, rasturili su. Svi znamo njihove najveće hitove, ali su oni pokazali da umiju održati jednaki intenzitet tijekom cijelog dvosatnog nastupa, a to je nešto što teško polazi za rukom i bendovima u naponu snage. Osobno sam taj dan bio nešto slabije volje, malo pokunjen i iscrpljen, ali oni su me podigli iz pepela i netjerali da se gibam u ritmu s njima i najvećom ruljom koju je festival vidio (štajaznam, možda i tisuću petsto ljudi). Iznimno su karizmatični, samo svojim osebujnim pojavama i držanjem te već natjeraju da ih zavoliš, a još kad operu po toj svojoj neodoljivoj kombinaciji reggaea i popa kao stvorenoj za ljetne festivale, pa to je ludilo. Jedino što mogu navesti kao minus je dio koncerta u kojem su naslagali nekakav megamix raznih obrada, ne znam što im to treba. Ne festivalima je čest slučaj da headlineri razočaraju a izvođači od kojih se ne očekuje puno rasture. Ovdje to nije bio slučaj, i NYSJE i Inner Circle su bili jako jako dobri. Jedan od razloga što se stvorila tako dobra atmosfera na njima je možda i kasniji početak svirke, naime zamijenili su termine sa Superhiksima. Što je potez kojem ne znam razloga, ali ali ga toplo pozdravljam. Što se tiče Superhiksa, još su jednom pokazali da su jedan od precijenjenijih bendova na ovim prostorima. Da se razumijemo, ja ska obožavam i zbog tog sam razloga Superhiksima u životu dao dovoljno prilika da sad mogu mirne duše konstatirati da ne valjaju. Ska mora biti catchy, plesna, poletna muzika, a u njihovim je aranžmanima ona možda tehnički jača i razrađenija, ali lišena pamtljivosti, strasti, energije, života... Superkiks. Inače, taj je drugi dan bio idealan za ljubitelje ska zvukova, budući da su vrlo dobar nastup na Goulash Mainu pružili mladi ska hip hoperi Rags Rudi, a nakon njih i legende Figli di Madre Ignota koji prirediše svoj dobro poznati kaos pred jako velikim brojem uzvanika na inače iznenađujuće majušnom stejdžu. Primjećujete da vam se ne trudim opisivati sve gigove budući da nemam mogućnost septalokacije pa sam mogao biti samo na jednom mjestu u jedno vrijeme, kakav amater. Što se tiče ostalih, manjih pozornica, tu se mahom cijelo vrijeme radilo o DJ-ima i dojam je taj da nitko živ uopće nije znao tko vrti u kojem trenutku, tako da ću se i ja suzdržati od recenziranja tog dijela priče. Mogu samo reći da mi je najbolje bilo na dub stageu iz jednostavnog razloga što volim dub.
[ inner circle ]

inner circle   © megi

[ hornsman coyote & soulcraft ]

hornsman coyote & soulcraft   © megi

Trećeg je dana nastupila Kiša Metaka koja je navikla na mnogo veće mase pred sobom, ali ih je ovdje dopala nezahvalna uloga prvih izvođača večeri pa su se morali zadovoljiti šačicom fanova. Iako pozdravljam činjenicu da je na festivalu nastupila solidna količina domaćih izvođača, treba reći da je velika većina posjetitelja bila iz inozemstva (poglavito hipiji iz Engleske) i sumnjam da je Kiša Metaka ikoga od njih uopće zanimala i najmanje. Iskreno, možda se moglo i bez njih. Ionako su neizbježni, nastupaju non stop. Što mislim o nastupima Stillnesa sam već objasnio u izvještaju sa Skavillea, tako da sam ih ovdje s guštom preskočio, ali su me zato oborili Hornsman Coyote & Soulcraft iz Srbije koji praše pravi pravcati masni debeli lagani roots reggae the way it was meant to be played. Još kad pjevač izvadi trombon i zapuše, razdvoji mi glavu od srca, duša mi ode u koljena. Rasturili su. Istovremeno je Goulash uveseljavao ludi clowncoraš s harmonikom Ed Cox koji je praćen matricama izbacio sat vremena teške ludosti. Dobra fora i zgodno za pogledati, sumnjam da to itko sluša doma. Onaj dio koji do sad nisam napomenuo je da se očito na putu iz Engleske u Pulu srušio avion koji je prevozio kupaće kostime ekipi, tako da sam u ta 4 dana vidio više ženskih sisa nego što sam želio. Mislim, hvala Engleskinje, zbilja. Uništile ste cijelu stvar s tim svojim paradriranjem, susreo sam nemali broj momaka koji su mi priznali da im ženske grudi više uopće nisu nešto napete. Nadam se da je to samo prolazno zasićenje, iskreno. Dobro, malo sam skrenuo s teme. Večer su na Mainsplashu zatvorili Iphaze koji su mi toliko okupirali mozak da ih se sad slabo sjećam. Znam samo da imaju bolesno psihodelične video projekcije, da deru poremećeni drum and bass koji čovjeka tjera na potpunu moždanu pomutnju i da su bili jebeni. Neka uđe u zapisnik i to da ja inače bježim od drum and bassa kao vrag od češnjaka. Ne, to su vampiri. Vrag od tamjana.
[ ed cox ]

ed cox   © megi

Ubo me bio nekakav pauk i ruka mi je kompletno otekla pa su me nasprejali bioenergetičari iz healing zonea, a i jedna cura mi je tamo deset minuta govorila ''oooooooom'' nad rukom. Ne znam je li to išta pomoglo, ali hvala im valjda. Ruka je u svakom slučaju prošla. Inače, ako je Seasplash do zadnjeg dana bio u blagoj prednosti što se tiče kvalitete i atmosfere, Goulash je na kraju sve to nadoknadio i sustigao. Mainsplash sa Sassjom, Elementalom, Natural Dub Clusterom i ABOP-om i nije baš bio moja šalica čaja, ali je zato Disco On The Side stejdž bio savršen prostor za škvadru iz Jebotona. Za razliku od onog što sam napisao o Superhiksima, Jebotonove pjesme čuješ dvaput i znaš ih napamet. Svirali su prvi i to na sporednoj pozornici, ali su je napunili u potpunosti i priredili teški kaos. Mladi, šarmantni, veseli, pozitivni, prpošni, poletni, rasplesali su škvadru do ibera. Ni jezična barijera nije bila problem, stranci su masovno guštali i skakali. Bacali su majice u publiku (ne stranci nego Jebotonci), ulovio sam jednu. Šteta što je S, ali božemoj. Iz svirke u svirku se sve više zaljubljujem u njih, baš nekako uđu pod kožu čovjeku. Nek odjebu te bendove i drže se ovog ansambla, mogli bi daleko dogurati s tim. Na glavnoj su pozornici zatim uslijedili Gypsy Ska Orquesta, bijaše to Skaville u malom te večeri. Ako moram izabrati najbolji nastup cijelog festivala, ja biram taj. U svakom slučaju najviše prolivenog znoja. A to nije mala stvar budući da sam u ta 4 dana tamo prolio oko 3 i po hektolitra znoja. Nisam imao pristup nikakvim medijima pa ne mogu garantirati ništa, ali ne bih se začudio da čujem informaciju kako se ovaj festival odvijao na temperaturama od osamdesetak stupnjeva celzijevih. Ulazak u šator tijekom dana je bio ravan skoku u grotlo netom aktiviranog vulkana. Nego, da, Gypsy Ska! Aaajme, koji kraljevi! Pa ti ljudi apsolutno dominiraju svakim žanrom kojeg se dotaknu, iznimni glazbenici. Puhači im jebu majke, da prostite. Ponekad u instrumentalnoj muzici zna usfaliti vokala, ali ovdje bi on samo narušio taj sklad koji imaju. Ma, mogao bih ih slušati 5 sati da sviraju u komadu, ne bi mi dosadili. Pao je teži plesnjak, svi su skakali kao da sutra ne postoji. U biti i nije postojalo, barem ne festivalsko sutra.
[ gypsy ska orquesta ]

gypsy ska orquesta   © megi

Ali, tako to ide, svemu lijepom jednom dođe kraj. A reći da je kombinacija Goulasha i Seasplasha bila lijepa bi bilo nedostojno. I zato ću reći da je bilo prelijepo. Savršeno, famozno, briljantno, najbolje. Seasplash je posjednjih godinu dvije možda počeo blago opadati u popularnosti, tako da mu je ovaj dodatak Goulasha došao da bolje ne može. O tvrđavi kao lokaciji uopće ne treba trošiti riječi, vrh vrhova. Ma, sve je bilo vrh vrhova, želim svu sreću svim ostalim festivalima u preskakanju letvice koju su ovi novopečeni pobratimi postavili.

ujak stanley // 24/07/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*