Nakon duljeg je vremena Grey Room u svoju utrobu primio mlade i ne toliko mlade pankere i hardkoraše, pružajući im priliku da se razbiju od glasnog pića i žestoke muzike. Posljednji je punk koncert tamo bio još početkom ljeta, ako se ne varam, nakon čega je, iz meni nepoznatih razloga, nastupila određena pauza u koncertnim događanjima tog malog ćumeza. A to je velika šteta, jer koncerti kao te večeri su ono zbog čega, pretpostavljam, veliki dio pohoditelja i dolazi na svirke. Složila se primorska pulsko-zadarska kombinacija s jednim mladim snagama i dva sad već iskusna benda i raspašoj je mogao početi. Istini za volju, bio bi još i veći da su nastupili najavljeni Maksimalni Rokenrol, ali tako je kako je, otkazali su nastup pred sam koncert.

Poučen iskustvom dotadašnjih sivosobnih gigova, očekivao sam da koncert neće početi prije ponoći. Međutim, ovog je puta prvi bend Red Tape počeo svirati nekih pola sata prije 12, što je ipak relativno kasno čak i za standarde Medike. Nebitno. Bitno je to da ovi vrlo mladi momci iz Pule pokazuju da nema straha za daljnju budućnost pulskog punka. Ako ostavimo po strani neizbježne boljke neiskustva i treme koji su svakako bili vidljivi, prije svega u pokojoj sitnoj greški u ritmu i suviše rezerviranom držanju pjevača, što su sve stvari koje će se s vremenom i iskustvom nesumnjivo popraviti, njihova je svirka svoju ulogu zagrijavanja odigrala savršeno. Oldskulerski je to hardcore punk, čist kao WC školjka oprana Domestosom, jednostavan kao predizborni programski plan i brz kao politička putanja Drage Prgometa, koji ne pruža mnogo mjesta za kontemplaciju i lamentiranje nad nedostatkom svrsishodnosti egzistencije, ali zato pruža savršenu zvučnu podlogu za poganje i mošanje, kojih, da se razumijemo, na tom nastupu baš i nije bilo previše, makar je prostorija bila već pristojno popunjena. Pokušavam samo opisati vrstu muzike koju sviraju. Veliki plus s moje strane ide i činjenici da se momci nisu previše (ako su se i uopće, nisam siguran) oslanjali na obrade i poznate stvari. To je, doduše, jedan od razloga zašto nije bilo većeg kaosa u publici, ali im se s druge strane treba priznati da ziherašenje i kalkulanstvo nisu njihova igra. Red Tape sada u svoj CV mogu upisati nastup u Grey Roomu pa neka im je dalje sa srećom. Sick Crap su sada već stari poznanici zagrebačke publike, te su postali prominentna figura na cjelokupnoj hrvatskoj punk sceni, zahvaljujući prije svega čestim nastupima, dobroj svirci i odličnom lanjskom albumu. Početak njihovog nastupa poklopio se s odgovarajućom razinom pijanosti kod velike većine publike, polučujući tako željeni ishod - neprestani mosh pit, masu crowdsurfanja i općeniti kaos u publici. Ako vas njihov party hardcore punk, s dozom skejterskog sentimenta na tragu recimo R.K.L.-a, ne navodi na kretanje, onda bi se ozbiljno trebali zamisliti nad svojim dosadašnjim životnim odlukama i kod lokalnog astrologa provjeriti ima li u vama uopće duše ili ste iznutra mrtav čovjek od kojeg je ostala samo prazna beživotna ljuštura. Mislim da ih se s pravom može smatrati nasljednicima Pasmatersa ili Anti-otpada, premda donekle odudaraju od spomenutih, prije svega po naglašenijem utjecaju bendova sa američke Zapadne obale iz 80-ih. U prilog tome da su sad već istaknuti i poznati igrači ide i činjenica da se nemali broj puta za mikrofonom našla masa ljudi iz publike, a pjevač nije posrtao čak ni kada plovio na rukama mase. Sudeći po pokazanom, njima Grey Room dođe kao da su se u njemu rodili, te kao takav puno bolje odgovara od recimo Attacka gdje su prošle zime nastupili. Daleko od toga da to nije bio dobar gig, ali Grey Room je jednostavno izmišljen za ovakve bendove. Da zaključim: bolesno sranje! Kako to obično biva, raspojasana atmosfera i veseli kaos uzeli su svoj danak, pa se priprema za nastup Bosonogog Djetinjstva poprilično odužila. Za vrijeme njihovog uštimavanja i nalaženja pravog tonaliteta na gitarama puštala se muzika koja nema ama baš nikakve veze s njihovim zvukom, što nije bilo baš najsretnije rješenje za stvaranje pravog ugođaja koji bi njihovom nastupu dao potrebnu dimenziju. Riječ je o bendu čija popularnost iz nastupa u nastup raste, što je bilo vidljivo u činjenici da je mnogobrojna publika dosezala debelo u prostor određen za same svirače, formirajući debeli ljudski zid preko kojeg se malo toga moglo vidjeti. To je ipak manje bitno, pošto su Bosonogo jedan od onih bendova kod kojih je sama muzika puno važnija od vizualnog i scenskog aspekta. Osebujan spoj anarho tematike, hardcore pristupa i kompleksnih post-punk aranžmana, s vokalima koji odjekuju poput eksplozija u Parizu (za razliku od onih u Beirutu ili Bagi, na primjer) očigledno prolaze kod poprilično raznolike publike, čime se sve manji broj bendova može pohvaliti. Što se tiče ovog nastupa, on nikako nije bio loš, ali bilo je i boljih. Ozvučenje nije bilo baš najsjajnije, a bilo je i nekih tehničkih problema tijekom kojih se opet puštao Cock Sparrer ili tako nešto. Da me se ne shvati krivo, nemam apsolutno ništa protiv puštanja Cock Sparrera, ali se to jednostavno nije uklapalo u kontekst Bosonogog Djetinjstva i čitavu njihovu priču. Na stranu problemi, gužva u Grey Roomu nije ostavljala mjesta za mirno stajanje sa strane, nego je publika itekako sudjelovala što je opet stvar koja se sve manje događa na nastupima takvih, rekao bih, progresivnijih bendova. Tomu je tako vjerojatno i zbog činjenice da su ovdje oni bili headlineri a ne predgrupa kao u nekim prijašnjim koncertima. Nakon što su predstavili pjesme s novog, sada već dva mjeseca starog, istoimenog 7-inčnog albuma, uslijedio je bis. Cijeli je nastup ipak na kraju bio dosta kratak, što nije čudno pošto kvaliteta njihovog materijala nije ispraćena kvantitetom, pa je riječ o tek desetak pjesama.

Da podvučem crtu, večer je bila potpuno zadovoljavajuća, čak i mnogo više od toga. Feštanje se nastavilo dugo nakon svirke, pružajući neumornima priliku za druženje, plesanje i pjevanje. Povratak u Grey Room podsjetio je na neke prijašnje veselice, a spoj mladosti i iskustva, brzine i tehnike te žestine i intelekta zadovoljio je i najzahtjevnije. Bar se tako nadam.

joks // 16/11/2015

> vidi sve fotke // see all photos