Nastupajući ljetos na INmusic Festu i prošle subote u Hard Placeu Zadruga je održala svoj spori, ali ipak postojani kontinuitet pojavljivanja u Zagrebu dvaput godišnje. Nažalost, ljetni nastup na INmusicu uvelike je pokvaren kišom i hladnoćom uslijed čega je publika bila trula, a bend neinspiriran. Ali zato smo u Hard Placeu na pragu zime svjedočili kudikamo toplijoj atmosferi, pa možemo reći kako je after povodom 25. rođendana benda bio bolji od party-ja. Koncert počinje u 23h. Sa zakašnjenjem od 20 minuta ulazim u klub i još se nekoliko minuta probijam prema prvim redovima. Ne samo da je Hard krcat, nego se i vlaga u zraku može rezati nožem. Ovaj put ne od padalina, već od znoja. Doslovno se lijepim za ekipu od 30+ koja se u natopljenim majicama sudara u mene tijekom razularenog plesa. I još me neka vidno alkoholizirana gospođa od 40+ nateže za ruksak i gura u ljude koji se pokušavaju koliko-toliko držati podalje od epicentra divljanja. Netko iz publike slavi i rođendan s ekipom koja izgleda kao da se trovala Nojom. Povodom toga, klubom kruži pečena svinjska glava čijim se komadićem svaki posjetitelj imao prilike pogostiti. Uglavnom, prosjek godina se vrti oko 30, a ludovanje je na adolescentskoj razini kondicije. Ovaj događaj je pompozno najavljivan kao "koncert mjeseca", a neki su zaista izgledali kao da svjedoče koncertu godine. Nema sumnje da je Zadruga pretvorila Hard Place u klet što je meni pravo čudo, jer sam u dotičnom klubu navikao na sterilniju atmosferu. Da cirkus bude veći, u jednom trenutku nastupa Kreš skida majicu i potkošulju te na radost publike i negodovanje redara izaziva ljude na natjecanje u najljepšem muškom tijelu. Naravno, kriteriji su bili pivska škemba i općenito linija nalik bačvi iz vinskog podruma.Tom se prilikom osmero ljudi penje na binu i pokazuje atribute na kakvima bi im i Fetbojsi pozavidjeli. Krešo ih stručno ocjenjuje, publika vrišti, fleševi pucaju. Očekivao sam da će otpjevati i koju pjesmu, ali redar je izgledao kao da će mu se cijeli svijet srušiti skupa s binom ako im ubrzo ne pokaže gdje je podij. Ovo je definitivno bio highlight koncerta, pogotovo s obzirom na činjenicu da se dogodio prvi put za razliku od solaže na motornoj pili koja je odvajkada standardni dio performansa. Ovaj put je frontman s motorkom urezao i tag u binu iako je publika navijala da ju prepili. Bend je i dalje pozavidno uvježban bez obzira što se članovi benda poradi egzistencije bave vanglazbenim aktivnostima, a probe vjerojatno održavaju nekoliko puta godišnje ne bi li prije koncerata tek osvježili znanje starih pjesama. Od instrumentalista se najviše isticao gitarist koji farba punk rock metalskim solažama, a palo je i jedno trubačko gostovanje na nekoliko laganijih pjesama. Setlista je kao i obično obuhvaćala presjek cijele diskografije. Uz nekoliko biseva cijeli koncert je trajao oko 2 sata što je za ljude njihovih godina prilično maratonski pothvat. Mnogi već standardno zamjeraju Zadruzi što im od 25 godina postojanja prvih 8 otpada na kreativno razdoblje, a ostalih 17 na krčmljenje stare slave. Ali zagorski val na kojem su jahali medijima skupa s Dreletronicom sredinom 90-ih ostavlja trag i 20 godina kasnije, jer po deliričnoj atmosferi i punom klubu je očigledno da ih publika još uvijek nije odbacila kao staru kramu. Štoviše, njihove punk rock popevke o ruralnom životu i dalje štuju generacije od 25 do 55 godina držeći Zadrugu u statusu kultnog domaćeg fenomena. Zadruzi ne treba povratnički album, jer nisu sa scene nikada ni otišli. Samo se pojavljuju mjestimice. I to dovoljno rijetko da nikoga ne ugnjave, a dovoljno često da ih se narod uželi. Teško da će nas ikada iznenaditi nekom novom singlicom, ali nećemo im zamjeriti ako im se omakne. Ili možda hoćemo? Bolje ne riskirati, jer ako im se omaknu nekakva "Polja pamuka" kao Živom Blatu, to bi bila masna pljuvačka u čorbu od bažula koju već godinama dozirano odmrzavaju i podgrijavaju, a i dalje ju serviraju jednako ukusnu.

ognjen bašić // 21/12/2015