Ima neka tajna veza, stih je kojim bih povezao osobnu konekciju s najboljim mi sarajevskim bendom u zadnjih dvadeset godina. Gledao sam ih nekoliko puta uživo, ali ovo što su mi pripremili prije par dana na koncertu koji je promoviran kao HGF Sessions S02E20, gdje su im društvo pravili zagrebačka Rizična Skupina, definitivno je bilo iznad svih prijašnjih nastupa. Ali prije neg' krenem u rastrančiravanje zašto toliko volim Bezbele, bilo bi korektno napisati koju i o njihovim kolegama koji su otvorili večerašnju svirku. Rizična Skupina, bar po tajmlajnu na Facebook profilu, postoji oko godinu dana i iza sebe imaju nekoliko koncerata po Zagrebu. Postava je standardna četvorka (gitara, bas, bubanj i vokal), u kojoj glavnu rolu preuzimai vokalistica Nina. Moram priznati da Rizičnu Skupinu nisam dosad imao prilike gledati uživo, ali ako sudim po ovom nastupu, stekao sam dojam da još trebaju dosta poraditi na svojim pjesmama. Pohvala im ide za scenski izgled, svi na pozornici bili su obučeni u avijatičarsko-vojni outfit s kacigama i(li) naočalama. Ono što sviraju je između tvrdog roka i punka, s naglaskom na eksplozivnost gitarističkih rifova, na tragu Partibrejkersa i prve faze AC/DC-a. U prve dvije, tri pjesme to je zvučalo jako dobro, ali tad su upali u zamku monotonosti, pa im je i idućih nekoliko pjesama imalo identičan prizvuk kao i one prve dvije, tri. Zapamtio sam naslove i tekstove nekih pjesama, kao "Majmuni" i "Ovdje netko duva", ali moram priznati da me ni tekstualno nisu uspjeli zaintrigirati. Još gore mi je sjeo sam kraj njihova nastupa, kad su odsvirali obrade; Čorbu ("Ja sam se ložio na tebe") i Balaševića ("Djevojka sa čardaš nogama"). Ok, kužim da mladi bend (po stažu, ne po godinama, tu mi se čini da su svi oko četrdeset) treba popuniti manjak pjesama obradama, ali odabir pjesama, koje su, istina, glazbeno učvrstili, nije mi se svidio. U tom trenutku su mi zvučali kao (wannabe) cool gažerski bend. Možda najveći problem vidim u električnoj gitari, koja dobro izvlači rifove, ali fali joj raznovrsnosti i solo dionica. Kako ide onaj vic: Ej ti gore, daj šaraj malo. Dame i gospodo, a sad zvijezde večeri, Bezbeli Apstraklije. Jednostavnije je da ih skratite na prvo slovo imena i prezimena i jednostavno ih pamtite kao BA, još jedna od šala koju bend koristi kao ime benda. I drago mi je što su nam još prošle godine svirali na Terapijskom rođendanu kao zvijezde večeri. I tad se znoj cijedio s njih kao i ovog četvrtka, pa je postalo evidentno da kod njihovih nastupa nema fige u džepu, već svaki nastup odrađuju sto posto. A ovo što je bilo u Hard Place-u bilo je ne sto, već stopedeset, dvjesto ili koliko god vama odgovara. Odmah da raščistimo, iako su iz Sarajeva, njihova glazba ima malo dodirnih točaka s najvećim sarajevskim grupama kao Bijelo Dugme ili Indeksi, a iako ih s recimo Zabranjenim pušenjem možemo usporediti kroz humor, ovaj Bezbelih je puno sofisticiraniji. Da se vratim na koncert, počelo je podosta mirno, no već su se na drugoj "Uzbehizur" iliti po naški "Uzmi kusur" dignuli do kraja. Čak nisam bio ni presretan što su je prerano odsvirali. Zatim su krenuli tehnički problemi s bas bubnjem, koji je sam od sebe bježao od bubnjara Berina. Da spriječi bijeg bas bubnja prvo je na scenu uletio basist Rizične skupine, koji je podmetnuo svoje tijelo pred bas-bubanj, a nakon pjesme, na scenu ulijeće i tonac sa čekičem i čavlem da spriječi daljnji protok bas valjka. Tako nešto nisam dosad vidio na koncertima, ali da me netko pitao, prvo bih rekao da se to može dogoditi samo sarajevskom bendu. Takva pauza kao da je pozitvno djelovala i na bend i na publiku (koje nije bilo previše, ali to je problem vas koji čitate portal umjesto da ste bili u HP-u), jer odjednom je bend još više grizao. A tek kad je Berin skinuo majicu, te pokazao da i muški mogu imati lijepe cice i uzak struk, raspametio je i one zadnje nevjerne Tome, koje su usputno navratile na večerašnju svirku. Neke od pjesama, primjerice "Nedam pare" i "666", koje će ugledati svjetlo dana na novom albumu (vjerujem da izlazi u prvoj polovici ove godine), imale su u sebi tarantinovski ugođaj, a kad bi gosn producent imao veze s našim podnebljem, vjerujem da bi ih priupitao da mu sviraju u jednom od budućih filmova. Veza s Tarantinom nekom možda zvuči jeftino i prenapuhano, ali samo ako niste čuli bend uživo ili ste ih odradili preko k..ca. To mogu razumjeti, jer glazba Bezbelih nije toliko pitka, iako je sviraju samo tri muzičara, već treba imati bar malu glazbenu podlogu. Ako se želite kačiti na njihove tekstove, nemojte loviti jednostavnu sarajevsku šegu, Apstraklije su apstraktne poput Monty Pythonovaca, gdje je potrebno duže preslušavanje da se uspješno poistovjetite s bendom. Tu je i glazbeni koncept, kojim su bliski sa Zappom, pa ako niste s Frankom iole dobri, teško ćete ući u srž glazbenog "problema". Ali to ne znači da vam ne savjetujem da pokušate, štoviše izazivam vas. Sadašnju postavu benda čine bubnjar Berin Tuzlić (bubnjevi), koji je jedan od najvećih regionalnih strip crtača u posljednjih dvadeset godina, za gitaru i vokal, te pravi frontmenski image i gard zaslužan je Haris Ljumanović, akademski obrazovan glazbeni producent, te Luka Tikvicki na basu , koji, ovisno o konceptu svirke, zna svirati ili bas ili violončelo. Luka je inače akademski obrazovani čelist i jedan od rijetkih koji su na tom instrumentu u Sarajevu diplomirali, a dali se u rock&roll vode. BA su svoju glazbu nazvali kao teferidž punk, a najviše punkerski u Bezbelima je pravo iskren odnos prema glazbi. Iako originalni članovi (Berin, Haris i Haris) imaju zajedničku povijest kroz bend Paranoid Android, s Bezbelima je priča krenula doslovno od nule, pa tako nema manjeg prostora u Zagrebu gdje dosad nisu zasvirali, a njihova sviračka kvaliteta pokazuje da bi na pozornici mogli svirati i zatvorenih očiju. Njihovo muziciranje vjerojatno neće sjesti virtuoznim čistuncima, onima koji ne prihvaćaju ništa osim Stefanovskog, što je apsolutno u redu. Onom nečistunskom ostatku ekipe, koja voli malo prljaviji i iščašeniji, a zasigurno i originalan zvuk, znajte da će vam Bezbeli uljepšati dan spoznajom da ste otkrili nešto novo. A tek kad ih osjetite uživo...

jura // 17/01/2016