Na stranicama Terapije ste već mogli u više navrata čitati o Death Disco i o tome kako su divan bend koji radi jako lijepu muziku i još ljepše koncerte, a i vrlo su ugodno društvo. E pa sad će uslijediti još jedan takav tekst. Konačno smo dočekali da izađe njihov prvi nosač zvuka ''Crveni signali EP'' za Dirty Old Label. Tim povodom Death Disco su u poprilično nakrcanom KSET-u napravili promociju. Kao goste su pozvali prijatelje Vikend u Hong Kongu koje ja baš i ne mogu slušati u prevelikim količinama i s prevelikom pažnjom. Ostavili su mi udavljujući prvi dojam na nasipu i sad sam se stvarno trudila da mi se svide. I par stvari mi je bilo skroz O.K., bar dok mi se nije počelo činiti da svaka od tih traje u beskraj. Ne znam, nisu loši, simpatični su i sve, ali meni se ta njihova muzika ne sviđa. Ako ste ih sad propustili, nekoliko kung fu instrumentala poslušajte na njihovoj myspace stranici, pa sami prosudite. No dobro, u KSET sam ionako došla zbog Death Disca, tako da mi je bilo bitno samo kakvi će oni biti. Čim smo ušli u KSET odmah smo poharali merch štand gdje su se ''Crveni signali'' mogli kupiti po vrlo povoljnoj promotivnoj cijeni, a bilo je i raznih beđeva i kerefeka. Sve se kupovalo. Sad čekamo majice. Publika je bila neobično nabrijana te večeri. Do sada sam vidjela nekoliko njihovih koncerata, ali ovakav pogo nisam vidjela niti jednom. Pa sad ti stani u sredinu u prvi red. Ja probala pa aterirala na monitor. Eh. Sa strane je ipak bilo sigurnije pristupiti pozornici. Death Disco nisu puno komplicirali. Došli su i odsvirali cijele ''Crvene signale'' + neke stare stvari. Kao što sam i očekivala, zvučali su odlično! Što bi se reklo, post punk hit do hita. Prosječno trajanje pjesme je 2 minute, s iznimkom furiozne ''To se ne jede'' koja traje oko 20 sekundi. Na pozornici im se opet pridružio i Kova iz Leut Magnetik. Koncert je trajao oko 30 minuta, što je uobičajeno za Death Disco. Neuobičajeno je bilo što smo dobili i bis! I to pravi Albinijevski, gdje nas je Naranča obavijestio da će zadnje tri stvari biti kao bis, pa da i to riješimo. Hvala!

Ali tu koncert nije bio gotov. Uslijedili su i gosti iznenađenja - Josipa Lisac Cover Band, u kojem je bilo nekoliko članova Owie Pockshull. Oni su nam odsvirali jednu Josipinu uspješnicu (valjda, ja sam čula samo buku), čiji tekst je pjevač čitao s papira. Uglavnom, nije zvučalo kao Josipa Lisac. Nakon koncerta je uslijedilo potpisivanje CD-a, koje je krenulo u skroz čudnom smjeru kad smo nakon svih članova Death Disca počeli iz mraka zaskakivati njihove bolje polovice da nam se i one potpišu. Bile su nadasve drage i simpatične. I tako ja završila vrlo zabavna promocija ''Crvenih signala''. Bilo je odlično! Nosač zvuka je isto odličan, pa ako niste bili u KSET-u, pogledajte malo po CD shopovima jer uskoro bi se trebao i tamo naći.

ana // 14/11/2006

> vidi sve fotke // see all photos