Od svih tih pustih Doomova, Purgenova, Non Serviumova i sličnih velikana koji su Mediku u posljednje vrijeme posjetili, gotovo da čovjek zaboravi ona vremena od prije 3-4-5 godina kada se tamo redovno moglo otići na neku pankeriju za koju nikad prije nisi čuo. Da ne hipsterišem puno, naravno da nije problem što svako malo uleti neko legendarno ime, ali je opet šteta da su manji bendovi tu izvukli deblji kraj, jer je u svakom trenutku u ovom kutku svijeta na turneji solidna količina kvalitetnih (punk) bendova voljna svirati za cugu, hranu i prenoćište. Nipošto ne želim omalovažiti ni bendove iz ovog izvještaja, ni one koji su u Attackovom programu do kraja ovog mjeseca, ali činjenica je da svi oni skupa vjerojatno ipak ulaze u tu kategoriju low-risk (ali i zero profit, da se ne lažemo) izvođača zbog čijih se koncerata organizatorima ne znoje dlanovi. To jest, možda i nije činjenica ali se iskreno nadam da je tako, jer su u suprotnom ovdje opet popušili pare. Bilo kako bilo, nadam se da će se taj trend manjih punk gigova u Attacku nastaviti ovoga proljeća. Samo nek se giguje. Ovo gigovanje se zbilo u subotu i odgigovali su ga bjeloruski Mister X i talijanski Bull Brigade. Kako sam tek tog predvečerja uspio uhvatiti nešto malo sna u jeku dementno proljetnog vikenda, dogodilo mi se to da sam u dvorište upao u jedanaest, cijeli zabrinut jer vjerojatno opasno kasnim. A kad ono, svi još opušteno pijuckaju i seruckaju vani. To je ona, kako kaže kolega Joža, kvaka 22 - kad organizator čeka da ljudi uđu unutra kako bi koncert mogao otpočeti, a ljudi čekaju da koncert počne kako bi ušli unutra. Neki kažu da odmjeravanje snaga još traje i da gig još nije počeo, ali ja imam ekskluzivne informacije da je oko 11 i 15 ipak ispaljen prvi riff. I to od strane misterioznog Mistera X. To su momci iz Bjelorusije. Priča ide tako da su prvi bend koji je u toj dalekoj, hladnoj i sjebanoj zemlji zavirao street punk. Sad, znači li to da je već prije toga stotinjak bendova tamo sviralo d-beat i da imaju jako razvijenu crust scenu, ali se, eto, nitko prije njih nije sjetio pomiješati ojčinu i hardkor pankčinu, to zbilja ne znam. Sram me bilo, ali bjeloruske bendove ne slušam, tako da sam i za ove prvi put čuo kad sam vidio da stižu u nas. I mogu vam reći da to valja, i to poprilično. Klasični brzi i melodični street punk, nešto kao još mrvu žešći Analogsi. Pjevač, koji bi da je Hrvat definitivno bio zagorac (ima točno tu facu mladog Kreše Končevskog), je vrlo naspidiran lik što stavom, kretnjama, stilom i tetovažama odaje više dojam jednog hardcore frontmena. Dakle, bina je premala za njega i njegove brze nabildane noge u kratkim sportskim hlačama, a među pjesmama sve nešto puno priča i gestikulira. Ništa naročito zanimljivo, da se ne lažemo. Iste one floskule na slabom engleskom koje priča svaki oi frontmen ikad. "Always stay true to yourself", "It's a way of life", "Punx and skins unite and win" i tako to. Ali, to valjda mora tako. Bitno da je svirka do jaja, i da se malobrojni narod fino zabavio. Znam da smo se zabavili jer ima li zabavnije scene nego kad deset momaka u prvom redu sve nešto uzdignutih šaka mumljaju kao da znaju lirikse a u biti ih nemaju pojma. Vrlo je to zanimljiv fenomen kojem i sam ponekad pribjegnem, ali ga nigdje nisam vidio pristunog u tolikoj mjeri kao na ovoj svirci. I nije da se to radi iz sprdnje, ljudi budu skroz ozbiljni pritom. Valjda se tako manifestira neobuzdani zanos, što drugo? Inače, svaka čast pjevaču, ali moj uvjerljivo najdraži član Mister X-a je njegova sušta suprotnost - anoreksični gitarist koji slaže vrlo zgodne jednostavne solažice i riffove i osigurava taj energetsko-pjevni naboj u njihovim numerama. Cijelo vrijeme sam ga gledao i čudio se zašto je tako ukočen i povučen, samo da bih poslije skužio da je slijep. Tako da onda ispada još veći maher. Minutaža im nije bila predgrupasta, svirali su možda čak i sat vremena. Tako da su stigli ubaciti i pokoju obradu 4-Skinsa i Los Fastidiosa, na opće oduševljenje. Thenk so much Mister X, it was great have you here and comm soon pls. Bull Brigade je tako odjednom imao ozbiljniji zadatak nego što su možda predmnijevali, zasjeniti te opasne Bjeloruske igrače. Je li im to i uspjelo? Hm. Ne znam. Tu su negdje, reći ćemo da je susret završio neriješeno. Nije ova nogometna terminologija slučajna - bendovi ne samo da (naravno) vole nogomet, nego su i u maniri nogometnih igrača zamijenili "dresove". Mister Speed je svirao u Bull Brigade majici a mister Bull u Mister X-ovoj. Bajdvej, nevjerojatno je kako talijani imaju talent da svaki look isfuraju na šminkerski način. Znam da nisam tu da pišem modni izvještaj, ali ne mogu odoliti da ne ustvrdim da su momci vrlo fini i uglađeni. Dobro. Izdali su drugi album nedavno, povodom desete godišnjice benda, pa sad to promoviraju posvuda pomalo. Glazba koju sviraju i nije toliko slična onoj njihove predgrupe, u njihovom je slučaju to čišći oi! s modernim metaliziranim prizvukom. U biti, ne puno drugačiji od onog kakvog kod nas svira Šank. No, njihova ojčina dolazi u paketu s jasnim i direktnim antifašističkim stavom (a takav ima i predgrupa, da ne bi bilo zabune), pa je zato uspjela proći na strogom testu Attackove šund komisije. Nego, vratimo se na sam gig. Atmosfera u publici niti u jednom trenutku nije dosegla ekstatične razmjere, ali daleko od toga da je bilo trulo. Tu i tamo neki pogo, ali većinom tiskanje u prve redove i lamatanje šakama po zraku. E da, i stagediveovi dakako. Kako imaju jako malo pjesama za bend koji postoji deset godina, tako su nam odsvirali gotovo sve što imaju u repertoaru. Nekih 12, 13 stvari. Birra I Motor City su pobrale nekako najveće simpatije, ali nema tu nekih fillera, svaka pjesma je imala naboj za razgaliti i neusporedivo veću masu od ove koja je bila pred njima (nas pedesetak). Na bis ih nismo zvali. I bolje, jer vidio sam na set listi da su imali namjeru ponavljati pjesmu. Poslije koncerta sam njihovom "drugom vokalistu" (za kojeg nisam znao da postoji, nema ga na slikama nigdje, a i ne čujem ga baš na studijskim snimkama) ponudio pive i nije htio, nego je otišao sjesti do svojih kolega koji su se također svi odreda držali nekako nezainteresirano i odsutno. Imam dojam da su se Bjelorusi bolje zabavili te večeri. Možda su dečki iz Bull Brigadea očekivali malo bolju posjetu, pa su zato bili tmurni. Da, posjeta je zbilja bila otužno niska. I to još u subotu. Pa jebem mu sve. Ccc. No, osim te činjenice, sve drugo je bilo dost' dobro. Ja sam bio malo mrzovoljan jer se zbog tog spomenutog krivo tempiranog spavanja nisam stigao napiti, ali su me do kraja giga uspjeli dovesti do statusa da zaboravim na to i prepustim se dernečenju, a to nije mala stvar. Osam od deset.

ujak stanley // 21/03/2016