Koncert koji me u startu iznenadio vrlo dobrim odzivom publike. Već pri ulasku u KSET, na terasi, vladala je poprilična gužva, te sam jedva našao slobodno mjesto za svog dvokotačnog ljubimca. To je samo moglo značiti da će KSET biti fino ispunjen, što i Plastic Knives i Tobogan svojom glazbom zaslužuju. Prvi su na sceni već desetak godina, a drugi su puno mlađi, iako ne i neiskusni. Plastic Knives, imali su čast otvoriti svirku. Njihova dva ep-a, koje sam btw. smjestio u svoj odabir naj u prošloj godini, definitivno su u tom trenutku bili nešto što odstupa od nekakve "normalne" glazbene strukture. Što na vam na prvu upada u oči pri njihovom nastupu je pozadina, koja obiluje cijevima ispunjenim fluorescentno plavim lampicama, koje "plešu" u ritmu koji duo u postavi gitara i bubanj stvara na pozornici. Za razliku od indie duo varijacija, ovi dečki šaraju po elektronici, i to rade inovativno i moderno. U njihovom nastupu nije bilo puno priče, štoviše mislim da nisu rekli ni riječ, ali nikome, pa ni meni, to ni najmanje nije smetalo. Razmišljao sam, pri slušanju i recenziranju albuma, u koji ih žanr staviti, ali tek sinoć mi se ukazao idealan naziv za njihov glazbeni pravac - elektro grunge. Gitara kod njih više zvuči kao synth, zahvaljujući obilju efekata, a glazba je kohezivno složena i niti u jednom trenutku ne odlazi u bespotrebno silovanje instrumenata. Pjesme su za koncert složene da dižu tempo i pozitivnu atmosferu u publici. Koliko će uspjeti daleko dogurati, ostaje vidjeti, ali jedan dio publike im se već zakleo na vjernost. Elektronika koju proizvodi ovaj duo, koristeći samo gitaru (uz obilje pedala i efekata), i bubanj može se konkretno doživjeti tek pri dolasku na njihov koncert. Jer, u studiju svatko može napraviti od dreka pitu, ali uživo su neka druga pravila i tu se dokazuju pravi igrači. Plastic Knives su bez problema potvrdili da spadaju u tu kategoriju. I sad moram priznati žao što smo se koncertno mimolilazili bar tri puta. A, nije da me nisu zvali na svirku. Dečki, sorry! Nakon pauze od petnaestak minuta uslijedilo je spuštanje niz Tobogan. U svoj koncert tobogandžije su krenule laganije, istraživački - ambijentalno, s dozom psihodelične elektronike. Iako je i kod njih plesni ritam prisutan, njihova glazbe je ipak kompleksnija od onog što rade Plastic Knives, a samim tim i teže prolazi do šire populacije. Istraživanje koje furaju u pjesmama vrlo brzo je poprimilo čvrsti ritam, koji je nerijetko nalikovao rave partijima, uz obilje improvizacije u kojoj je svaki član podjednako doprinosio. Zbog tih improvizacija, jedan dio publike nije uspio držati korak s bendom, te se malo - pomalo publika, u odnosu na prvi bend, osula. Moram priznati da sam se i sam, pred kraj koncerta, pomalo izgubio u njihovim improvizacijama, te su mi pjesme ritmički počele nalikovati jedna na drugu. Ono što narušava nihovu glazbenu kvalitetu, a rezultira i padom publike kako koncert odmiče, je statičnost na pozornici. Gitarist, koji je u prvom planu, koncert je odradio naslonjen na barsku stolicu, strogo fokusiran na svoju improvizaciju, a niti ostali nisu otišli puno dalje. Razumijem da godine rade svoje, bend je po godinama između četrdeset i pedeset, ali za glazbu koju sviraju ne bi bilo zgoreg da su malo aktivniji na pozornici. Svirački su se dali i više od sto posto (teoretski nemoguće, znam), ali scenski nastup jedva da je za prolaz. A duge kompozicije kojima bend obiluje, bez priča između, samo pojačava dojam statičnosti. Pametan potez KSET-a da u večeri u kojoj je većina zagrebačke koncertne populacije odlutala na koncert Zorana Čalića, ponude kontra efekt kroz moderniji glazbeni izričaj. I svatko tko je bio u KSET-u vjerujem da se nije zapitao dal' je možda trebao te večeri ipak otići u Vintage.

jura // 23/04/2016