home > koncert > BICIKLIĆ, KAMP KUĆICE, ČUDNOREĐE @ Disko Klub R, Ražine pokraj Šibenika, 02/12/2016

kontakt | search |

BICIKLIĆ, KAMP KUĆICE, ČUDNOREĐE @ Disko Klub R, Ražine pokraj Šibenika, 02/12/2016

Pozdrav, ljudi. Niste valjda pomislili da će tjedan iza nas na Terapiji proći bez reporta potpisanog lijevom i desnom rukom moje malenkosti. Ovaj izvještaj tipkam na zamolbu ekipe iz organizacije eventa. Vrlo je nezahvalna pozicija pisati reportažu o koncertu na kojem sam se spletom veselih okolnosti direktno umiješao u više od 50% nastupa te večeri. Ali obećanje se mora ispuniti makar i uz rizik da ispadnem multipolarno poremećen.

Prije nego što krenem na sam događaj, dotaknuo bih se stanovitog Disko Kluba R za kojeg zacijelo niste čuli ako ne živite u šibensko-kninskoj županiji. Radi se o prostoriji veličine nekadašnjeg predvorja medičkog Grey Rooma na katu mjesne zajednice u Ražinama kraj Šibenika. Prostorija ima šank, DJ pult, malu binu, a zidovi su oblijepljeni gustim naslagama novinskih članaka i naslova od kojih je definitivno najupečatljiviji: "Reći ću da sam bio lud". Osim u slučaju ljetnog festivala Regius, o šibenskoj urbanoj glazbenoj sceni ste po medijima imali prilike čitati samo loše vijesti. O tome kako crkva opstruira rad Azimuta, kako su propali Terraneo i Martinska fešta, kako grad ne da pare za glazbeno-kulturne sadržaje i slično. Nitko ne spominje rad udruge Oksid i enigmatične ekipe zvane Liješnjaci. Da, piše se s -ije. U nekoliko navrata sam pitao ekipu zašto nisu Lješnjaci, ali dobio sam šture odgovore kako se radi o internoj spiki koju je teško prepričati nekome tko s tim ljudima ne pije. Uglavnom, dotični kolektivi periodički organiziraju koncerte s plaćanjem upada na donacije. I to ne "minimalne", nego dobrovoljne. U to vam je lako povjerovati, ali ako vam kažem da se i cuga dijeli džabe uz moguću donaciju, mislit ćete da to nisu istine. I sam sam se iznenadio da je tomu tako jer prije Ražina nikada nisam doživio da udruga časti cugom posjetioce koncerta. Dalo bi se diskutirati o dugoročnoj isplativosti i održivosti tog modela ekonomije darivanja, ali mislim da pod svaku cijenu morate znati kako u šibenskom kraju jebene 2016-te ipak postoje svjetli primjeri mjesnih zajednica voljnih dati novac čak i za to kako bi se ekipa na koncertu besplatno opijala. I još im se od donacija dio para i vrati. Vrlo je hvalevrijedno da se u Ražinama posluje na visokim razinama velikodušnosti. Stoga, ne budite ni vi škrti u širenju te radosne vijesti.

Koncert je oko 22:30 otvorilo Čudnoređe. Potpisnik ovih redaka nakon triježnjenja shvaća da je to zapravo bio on, pa prepušta pisanje o sebi kolegi koji kaže: "Došao je bez benda, sam s akustičnom gitarom i svirao 30min pred tridesetak ljudi. Gitara je bila pretiha, pa su ga mogli normalno čuti i doživjeti samo ljudi iz prva dva reda. Odsvirao je 9 pjesama satiričnog karaktera koje su stilski bućkuriš pank rocka, folka, šansone, popa, reggaea i rapa. Na tapetu tekstova našli su se serviseri kafe aparata, Mamić i Dinamo, pomodarski aktivisti, frendovi na speedu, festival Ferragosto, ljetne radosti, kućni YouTube tulumi, ovisnici o Facebook lajkovima i natpisi sa oglasnih ploča zagrebačkih haustora. Prva polovica nastupa je pobrala mlaku reakciju publike, a na drugoj je ekipa malo živnula i uključila se. Pao je ispred bine čak i jedan valcer iako u malo pomaknutoj pankerskoj varijanti. Pri kraju nastupa mu je pukla G žica što ga je malo demoraliziralo, ali ipak je nastavio sa svirkom praveći se da je sve u redu. Valjda je i bilo, jer je publika zatražila bis". Eto. Inače, kolega kojeg sam citirao sam zapravo ja. Priznjate da to niste pomislili. Ispričavam se što sam vas prevario, ali da sam odmah rekao "sada ću pisati sam o sebi" ovaj dio biste zacijelo s gnjušanjem preskočili. Grižnju savjesti nemam, jer sam spomenuo samo opservacijske činjenice ne ulazeći u vrijednosne sudove. Rijetko mi to polazi za rukom, pa se samome sebi čudim da mi je ovoga puta uspjelo. Hoću li ispasti umobolan ako vam kažem da mi je lakše objektivno pisati o sebi nego o drugima? Ako mi ne vjerujete usporedite nastavak teksta s ovim odlomkom, pa će vam biti jasno.

Središnji termin večeri pripao je grupi Kamp Kućice iz Benkovca. Ako ih pokušavate guglati dobit ćete oglase za kamp prikolice s Njuškala. Ako malo proširite fond ključnih riječi, pronaći ćete opskurni YouTube video pod nazivom MOV 0242. To je snimka nastupa pod tendom neke birtije (u Srimi, ako se ne varam) ili nečijeg dvorišta gdje su svirali sve pjesme kao i prošlog petka. Riječ je nepretencioznim zdravoseljačko humorističnim kompozicijama nadahnutim hedonističkom krilaticom "Poist, popit, našalit se!" (što i jeste naslov jedne). Kroz njihove pjesme možete saznati tko je najjači "čovik na svitu", što bi bilo da je Marlboro 10 kuna, zašto žele smrt ljudima i tomu (ne)slično. Sviraju nekakvu mješavinu hardcore panka i rocka koja ne zvuči ni kao hardcore pank, niti kao rock, a nađe se i pokoja metal solaža. Pritom se uglavnom drže mid tempo dionica rijetko ulazeći u tupa-tupa. Kod ovog benda je stilski i pojavno vrlo teško odrediti granicu između jedinstvenosti i tipičnosti, jer svu tipičnost iskazuju na jedinstven način, a jedinstvenost uspjevaju natjerati da zvuči tipično. To je prvi i osnovni razlog iz kojeg mi je nakupina ovih pučkih šaljivdžija simpatična. Drugi je uz to vezani vizualni identitet benda na tragu školskog primjera autoironične treš estetike. Pjevač je išaran markerom i gol do pasa paradirao binom u remenu s mecima od sačmarice vitlajući nekakvom mekanom varijantom palice za bejzbol (koja bi se valjda trebala zvati "bezbol palica", jer normalan udarac istom ne uzrokuje bol). Njegova dernjava skupa s pošalicama između pjesama je zvučala poput eskapade dežurnog galamdžije iz lokalne kafane, dakle skroz autentično s obzirom na to da imamo posla s dobroćudnim likom povišenog temperamenta. Basist je nosio crvenu kapu na vražje rogove s koje se kočoperio natpis upitne logičnosti također prigodno ispisan markerom. Ipak, lik je odnio pobjedu u kategoriji "niđe veze" pročitavši Hipokratovu zakletvu napisanu kemijskom olovkom na komadu papira. Gitarist je visok i flegmatičan tip koji ne skida smješak s lica, a bubnjar mi djeluje kao pjevačev stariji brat.

Tehnički je svirka skroz korektna, ali mala zamjerka se krije u bubnjaru koji nekako grčevito lupa bas pedalu. To onda zvuči kao da se pedala ispričava ostatku bubnjarskog seta što se večeras ne može sastati s grooveom. Publika je u par navrata organizirala pogo koji nije bio nešto preintenzivan niti s puno sudionika, ali je svejedno uzrokovao proljevanje najmanje desetak pivi po podiju. Natapanje pločica prolivenim pićem se nastavilo tijekom cijele večeri tako da su padovi od posklizavanja bili normalna pojava, maltene regularni način plesanja. Tijekom naguravanja jednom je čak i zvučnik vokalnog razglasa skoro pao sa stalka, ali su ga posjetioci brzim S.O.S. refleksima spasili od sljubljivanja s podom.

Ima neka egzotična provincijska čar u tome da bendove poput Kamp Kućica možete čuti jedino u županijskom okrugu bliskom Benkulji, jer su ostatku države nepoznanica otprilike kao i ostatku svijeta njemački Mr. Ed Jumps The Gun. Ipak, jako bih volio da dođu kampirati u Zagreb. Ali nažalost, sumnjam da bi se ijedan organizator odvažio dovlačiti nepoznati bend s drugog kraja zemlje kada lokalnim anonimcima ne treba plaćati putne troškove. Bend je definitivno zreo za širenje kruga sljedbenika izvan županije u čemu bi im prvi korak predstavljalo snimanje albuma. A možda bi im ipak Route66 mogao omogućiti svirku dok je Senka još in charge za tamošnje pank štale.

Za headlinere večeri bio je zadužen Biciklić sa svojim specifičnim kromanjonskim joj! pank smislom za degutantni humor. To je bend koji može popiti više nego članovi alko pank/metal skupine Mrtvi Petak, ali zato i svirati lošije od njih. Ali bendu kojem je deviza "lošije je bolje!" zaštitni znak to nije prepreka za afirmaciju, osim ako muzička dezintegracija ne dosegne razmjere kardinalnog raspada sistema poput onog na drugom rođendanu benda u malom pogonu Tvornice. Ovdje je na sreću rastajanje s ritmikom i tonalitetom držano u granicama kontrole dajući muzici točno onoliko šarma diletantske nonšalancije koliko joj je potrebno da ne postane iritantna i zamorna. Pogo ciklusi su upriličeni skoro na svakoj pjesmi, a tekstove pjesama je znala tek nekolicina Šibenčana koji Biciklić prate po zagrebačkim sviralištima. Skakanje ljudi na hrpu na pjesmi "Hrpa" se dogodilo usprkos skliskom podu zasranom pićem, a čak je i Debeli naučio random lika iz publike da otpjeva pjesmu "Osam".

Setlista se kao i obično krojila na licu mjesta, nerijetko i prema dovikivanju želja iz publike. Također, opet se ispostavilo da bend ne zna za riječi taman i dosta u slučaju kada sviraju posljednji. Tako se duljina nastupa otegnula na nekih sat i po. To je pri kraju uzrokovalo i lagani pad publike od početnih 60 ljudi na nekih 20, ali ovi koji su ostali su se prilično dobro zabavljali ne odajući ničime da im je dosta tulumarenja. Biciklić je službeno završio s nastupom kad im je bubnjar izjavio da je preumoran i pijan kako bi nastavio svirati dalje, pa je bend pozvao svog gradskog kolegu da im odbubnja par stvari. A on je, vidi čuda, bio isti onaj tip koji je otvorio koncert akustičnom točkom.

Potpuno spontano svirka Biciklića se bez pauze pretvorila u after gdje smo se rotirali na instrumentima skupa s ekipom iz publike i drugih bendova svirajući improvizacije i obrade domaćih pank klasika poput Satana Panonskog, Nule, Debelog Precjednika, Mikrofonije i drugih. Onih malo preostalih najupornijih ljudi je u tim trenucima totalno popizdilo od veselja i doslovno se svako barem jednom uspio ogrebati za svoj komad mikrofona ili nekog drugog instrumenta, čak i oni koji ih nisu znali svirati. Dugo nisam svjedočio toliko temeljitom poništenju razlike između publike i izvođača gdje se cijela sala pretvorila u familijarni cirkus euforičnog ludila. Cijela ta štala je trajala dobrih sat vremena. Bilo je neopisivo simpatično kako je organizator u nekoliko navrata konstatirao da je sada stvarno kraj, a ni sam nije htio da tulum završi. Tako je osoblje iznosilo komad po komad opreme još za vrijeme neplaniranog oproštajnog bloka svirke. Prvo miksetu, onda bas pojačalo, pa gitarsko da bi postepenim gašenjem instrumenta za instrumentom na kraju salom ostao odzvanjati samo zvuk polurastavljenog bubnja sviranog rukama. Naravno da se after nastavio i puštanjem muzike dok nisu svi popadali s nogu. Više nije bilo ni šankera da toči besplatnu cugu, nego su ju posjetioci sami rastakali kad je god tko htio. Ako bilo kojeg posjetioca pitate dan poslije zašto se tako razuzdano ponašao reći će vam da je bio lud kao što mu je i sugerirao naslov novinskog članka nakeljenog na klupski zid kojeg sam spomenuo na početku teksta.

Štalu od koncerta koja je prošlog petka prodrmala Ražine dugo ću pamtiti čak i više po politici besplatnog dijeljenja cuge, nego po adrenalinski potentnom raspoloženju naroda na čiju razinu se nije mogao požaliti nijedan ljubitelj dobre zabave. Disko Klub R dokaz je da se i izvan ljetne sezone na marginama primorskih naselja mogu naći mjesta dostojna ucrtavanja u domaću partijanersku mapu. Uvijek je divan osjećaj otkriti novo mjesto za ludi provod gdje ti nitko ne brani da se ponašaš kao svoj na svome. Nadam se da će Ražine to i ostati, a bogami i prerasti u nešto veće jer zaista zaslužuju biti mjesto na kojem će se slaviti novi procvat šibenske urbane glazbene scene.

ognjen bašić // 05/12/2016

Share    

> koncert [last wanz]

cover: PRO-PAIN (USA) + DARKRISE (CH), 3.XII 2019., KSET, Zagreb

PRO-PAIN (USA) + DARKRISE (CH), 3.XII 2019., KSET, Zagreb

| 05/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Jonahan, The Siids @ Vintage Industrial Bar, 28/11/2019

Jonahan, The Siids @ Vintage Industrial Bar, 28/11/2019

| 05/12/2019 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Acid Arab, Babilonska, Sladoled @ Tvornica kulture, 29/11/2019, Zagreb

Acid Arab, Babilonska, Sladoled @ Tvornica kulture, 29/11/2019, Zagreb

| 05/12/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Repetitor, Gazorpazorp @ Tvornica Kulture, 30/11/2019

Repetitor, Gazorpazorp @ Tvornica Kulture, 30/11/2019

| 04/12/2019 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Brucošijada FFZG 2019 @ Pauk Skuc, 29/11/2019

Brucošijada FFZG 2019 @ Pauk Skuc, 29/11/2019

| 03/12/2019 | jan vržina |

>> opširnije


> chek us aut!
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]
  • 07/12/2019 > 14/12/2019 | ri, ri rock festival
    petak 06.12. okc palach - mladi bendovi: hand of apollo, dream pocket, pokle, wuna, rašpa, grampa, detmeć + goblini, alergija.

    subota 07.12. okc palach - ri rock kipić - krešo i kisele kiše, the black room, the siids, my buddy moose, krankšvester.

    petak 13.12. pogon kulture - dobitnici glavnih nagrada ri rock kipić 2019, sexymotherfuckers, psihomodo pop.

    subota 14.12. pogon kulture - dobitnici glavnih nagrada ri rock kipić 2019, zdenka kovačiček & greenhouse blues band, edo maajka and band.

    subota 14.12 okc palach - mladi bendovi: urar, gilmea, miscreation + six pack, one step away.
    >> najawa @ terapija.net
  • 12/12/2019 | zg, tvornica
    at the gates
    nifelheim
    deserted fear
    >> najawa @ terapija.net
  • 12/12/2019 | zg, kset
    truth ≠ tribe
    >> najawa @ terapija.net
  • 12/12/2019 | zg, kset
    moskau
    >> najawa @ terapija.net
  • 13/12/2019 | zg, vintage industrial bar
    six pack
    >> najawa @ terapija.net

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*