Prva večer festivala usmjerenog ka nepoznatim/manje poznatima bendovima pod nazivom Čuješ?! koji se održava u zagrebačkom KSET-u prošla je u znaku žestokog zvuka i energičnih nastupa. Sva tri benda koja su se natjecala za prolaz u finale, a to su redom EoT,Phaneron i Step Into Red, pokazala su svoje umijeće sviranja i pjevanja. To su prva tri od dvanaest bendova koji se natječu za ulazak u finale gdje će se "boriti" za pobjedu s kojom osvajaju prestižne nagrade poput nastupa na Brucošijadi FER-a i snimanja singla u Greenhill studiju. Krenimo s dojmovima.

Prvi se na stage popeo karlovački trojac EoT. Ovo je bend za koji se moglo čuti u zadnje vrijeme jer su koncertno dosta aktivni i mogu se pohvaliti brojnim nastupima na razno raznim festivalima na kojima su dijelili pozornicu s puno vodećih imena kako scene u Hrvata tako i scene svijeta. Samim time za očekivati je bilo da je to bend koji je ritmički zakucan, bend koji će pokazati kako se jedan rock/metal/punk bend treba ponašati na stage-u itd. To očekivanje su i ispunili. EoT je pružio jednu energičnu svirku koja se slobodno može opisati ovako: Deri, ne žali! Uz puno gitarske distorzije, heavy metal solaža i treštanja činela pokazali su da su na dobrom putu da postanu jedno od prvih imena metal scene u regionu. Pohvalio bih vokalne sposobnosti basistice koja ima dosta velik raspon glasa i ne libi se pošteno zavrištati kad je to potrebno. Također, treba pohvaliti i ostalu dvojicu članova u tom području jer su u ulogama i lead i back vokala radili dobar posao. Jedino što nije bilo baš po mom guštu su tekstovi. Osobno, nisam fan tematike propalih veza i kritike na društvo u pjesmama, ali dobro, svatko piše što mu je na pameti tako da... Deri, ne žali!

Zatim je uslijedio Phaneron, zagrebačko-primoštensko-gorskokotarski peterac. Moram priznati da su me se oni najviše dojmili. Objektivno gledajući EoT su usviraniji i čvršći i tehnički potkovaniji, ali ne previše. Phaneron su također pokazali da i oni znaju udariti po činelama, vrištati i skakati. Njihove pjesme su malo mekšeg zvuka u odnosu na EoT, s lirikom usmjerenom pretežito na opis povezanosti duha i tijela. Ništa pre spiritualno, nego jednostavno one stvari koje prolaze kroz glavu kad si malo potišten, a ne želiš biti. Bar sam ja to tako shvatio. Što se tiče instrumentala, moram reći da su dvije gitare radile odličan posao. Ne može se točno reći koja je ritam, a koja solo gitara jer to nije takav koncept. Jednostavno, svaka je u određenim trenucima pričala svoju priču, a u nekim trenucima su obje pričale istu priču izmjenjujući pomoću efekata svoj ton narativnosti. Za to vrijeme je basist solidno podržavao sve to i izrazom lica odobravao dok se gegao na mjestu, a bubnjar držao solidne rock n roll groove-ove. Jedina stvar koja me zasmetala je vokal. Ali ne njegove sposobnosti, dapače, njegove sposobnosti su fenomenalne, već njegova neraznolikost. Phaneron je bend koji instrumentalno voli miješati stilove glazbe koji idu od rocka i grungea pa do funka i reggae-a, ali vokal to ne prati. Držao se više-manje iste šprance i to je davalo određenu dozu monotonosti nakon odsviranih 3,4 pjesama. Iz te monotonosti ih je izvlačila samo njihova instrumentalna izvedba. Pohvalit ću još samo njihovu gošću na saksofonu koja se odlično uklopila u cjelokupnu sliku i odradila poprilično dobar jam.

Zadnji su nastupali Step Into Red, dosta mlad bend, kako po godinama članova, tako i po bendovskom trajanju. Individualno su se pokazali kao solidni instrumentalisti,a timski ne tako dobri. Naime, osjetilo se da manjka groove-a. Njihov žanr se može svrstati pod neki punk-rock ala Blink 182 što je poprilično brza glazba. Međutim, da bi svirao brzo, prvo moraš svirati sporo. A sudeći po odslušanom mislim da oni to nisu tako radili. Dosta često se moglo osjetiti da nešto ne štima, da netko kasni, a neko rani. Pogotovo kako je vrijeme odmicalo jer su u svirku ušli poprilično nabrijani. Također mislim da bi trebali poraditi na raznolikosti svoje glazbe jer se stekao dojam da kad čuješ jednu pjesmu kao da si ih čuo sve. Brz ritam, akordi na gitari više-manje isti, pjevanje jednolično, prijelazi i break-ovi na istu shemu itd. Znam da je to takav đir muzike, ali mislim da svejedno ima prostora za izaći malo iz tog okvira pa se opet vratiti, a da se zadrži ista forma. Pohvalio bih da su na stage-u bili dosta aktivni. Kretali su se, skakali, penjali na bubnjeve, te ih je bilo donekle zanimljivo gledati.

Cjelokupni dojam prve polufinalne večeri Čuješa dosta dobar. Sljedeća nas očekuje 07/02 uz malo drugačije stilove glazbe u odnosu na prvu večer. Biti će zanimljivo.

terapija // 12/01/2017

PS: Autor teksta: Dominik