Black metal je zadnjih godina u Zagrebu sveden na periodična gostovanja nekolicine domaćih bendova koji mogu okupiti jedva stotinjak ljudi osim ako nisu u pitanju festivalske svirke. Zato je mnogim fanovima najmračnijeg metalnog pravca gostovanje Mayhema sjelo kao čupavcu ljetno sunce na friško opranu kosu. To najbolje ilustrira činjenica da je koncert zbog velikog interesa morao biti iz Vintagea prebačen u veću dvoranu. Tvornica u nedjelju nije imala ugovoren nikakav event, ali očito hladni pogon Velikog pogona više košta, pa je izbor pao na Boogaloo. A isti je bio dovoljno velik da primi onih ekstra 150-ak ljudi koje se ne bi moglo ugurati u Vintageove kapacitete od 600 ljudi. Naroda je bilo svih godišta, od scenskih prvoboraca kojima je metalska mladost hujala u 90-im, preko ekipe koja se po gigovima počela kretati početkom stoljeća (pa je 5 do 10 godina kasnije prorijedila svoje koncertne izlaske), pa sve do novijih naraštaja koji su i dan-danas redovni inventar lokalno-regionalnih metalskih susreta po Attacku, Močvari i Vintageu. Bilo ih je dovoljno da Boogaloo bude pun od prvog do zadnjeg reda, a opet nisu bili stisnuti kao sardine u konzervi da bi se odlazak od sredine podija do WC-a plaćao cijenom propuštanja polovice koncerta ili pak borbom za svaki mililitar kisika.
mayhem © veda
mayhem © veda
Nastup
Mayhema je vizualno osim standardne black metal kostimografije sastavljene od crnih plaštova i corpse paintova bio obasjan jarko plavim reflektorom koji se izmijenjivao s mrakom, a povremeno i s bijelom svjetlošću. Rekao bih da to nije slučajno jer upravo su crna, bijela i plava jedine boje s naslovne slike albuma "De Mysteriis Dom Sathanas" kojeg su na ovoj turneji repromovirali 27 godina nakon izdavanja. Čovjek bi od tolikih iskusnjara očekivao live nastup identičnog zvuka kao na studijskoj snimci. Možda i još boljeg nakon što su na meni osobno dražim albumima "Chimera" i "Esoteric Warfare" pokazali da se lako hvataju u koštac i s modernijim produkcijskim standardima, kao i s napretkom u sviračko-tehničkom smislu (po meni i s kreativnim sazrijevanjem, ali to nije bitno za ovu priču). Ali zvuk je bio piskutav i mutan. Gotovo takav da su sve pjesme zvučale isto ili kao jedna dugačka i monotona. Kao da su gitare cijelo vrijeme svirale dva tona. Grmljavina gitara je bacala Atillin vokalni hroptac u pozadinu, bas gitara je bila toliko nebitna da se lako mogao koncert zamisliti i bez nje, a od bubnjeva se čula uglavnom tutnjava činela čime ni Jan Axel Blomberg poznatiji pod antikrsnim imenom Hellhammer nije došao do punog izražaja u svojoj tehničkoj raskoši. Možda je to do Boogalooa koji je i otprije više poznat kao noćna mora svakog tonca, nego kao kuća dobrog zvuka. Ali neki će reći da black metal naprosto mora zvučati tako: mrzlo, maglovito, vjetrovito i bučno poput nordijske mećave što zlokobno hara pustim i mračnim krajolicima. Ako je to bio željeni efekt, onda im ga ne možemo uzeti za zlo. Ili možda baš moramo, jer ipak ljudi kažu da je najkraća definicija Mayhema - zlo.
mayhem © veda
Između pjesama nisu pričali ništa, ali nije bilo ni potrebno. U black metalu prešaltavanje iz opskurnih scenskih persona u "obične smrtnike" i "ljude iz naroda" nije najpoželjnija pojava jer se tako narušava teatralni sklad hinjene ili stvarne mizantropije koja se ima isporučiti publici u svrhu uznemirenja ili katarze. Publika nije bila u nekom naročitom elementu da pravi mosh pit iako su zabilježeni poneki bljeskovi istog koji bi se vrlo brzo smirili i stopili s promatračkim i meditativnim transom ostatka mase. Bonus pjesama iliti bisa nije bilo. "De Mysteriis" se odgulio i pošlo se na počinak u tourbus.
mayhem © veda
mayhem © veda
U postkoncertnoj razmjeni dojmova dosta se ljudi složilo da je koncert bio solidan, ali nikakvo izvanredno i nadnaravno iskustvo pri čemu je najviše zamjerki bilo upućeno na kratkoću setliste. Ali noć je i dalje bila mlada, pa se s nekolicinom najupornijih održao after na stepenicama Meke (tako parkouraši zovu zidanu invalidsku rampu između Boogalooa i strojarskog fakulteta) što je na više razina kompenziralo kratkoću koncerta.
mayhem © veda
ognjen bašić // 11/04/2017
> vidi sve fotke // see all photos