home > koncert > WOVENHAND @ Močvara, Zagreb, 10/05/2017

kontakt | search |

WOVENHAND @ Močvara, Zagreb, 10/05/2017

Denver sound je vjerojatno najviše diskreditirana oznaka nekog glazbenog stila u povijesti. Diskreditirana je do te mjere, da je njena propast zazivana čak i kroz prokazivanje glazbenog izričaja pojedinih umjetnika koje bi otkrilo kako Denver sound ne postoji.

Ali kako uopće definirati Denver sound? Gothic Americana ili dark roots su zanimljivi alternativni prijedlozi, ali zapravo jednostavno ne uspijevaju uprijeti u srž. Denver sound je stil američkom folku, ali koncentriran u specifičan kreativni klaster glazbenika u Coloradu, u Denveru i okolici, u čijem radu se očituje evociranje lirike kakvu ponekad proizvedu Nick Cave ili Tom Waits, umotane u celofan američkog folka, countryja, ili gospela. Začeci stila pronalaze se krajem osamdesetih, u izričaju The Denver Gentlemena, čija središnja točka je upravo kreativna inspiracija Davida Eugenea Edwardsa, koja je i središnja točka Wovenhanda.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

Muzička evolucija Edwardsovog izričaja kroz posljednjih dvadesetak godina, od uradaka koje je u sklopu The Denver Gentlemena izradio u društvu Jeffreyja Paula Norlandera, pa sve do posljednjih produkcijskih iskoka i koketiranja s metalom u zadnjih nekoliko godina Wovenhanda, pokazuje i evoluciju Denver sounda, ali ostaje vjerna svojim počecima. Stoga se, unatoč svim stilskim devijacijama i dalje može prepoznati onaj zvuk jedinstven bilo kojem Edwardsovom projektu (16 Horsepower, vjerojatno, je najpoznatiji od svih), ali jedinstven i cjelokupnom stilu iz kojeg potječe. To je zvuk, u recenzijama gotovo jednoglasno okršten neodgovarajućim oznakama poput alt-folk, gothic folk, americana ili pak samo folk,koji odjekuje kroz Slim Cessna's Auto Club, sve uratke Jaya Munlyja, pa čak i DeVotchKe, te svih ostalih sljedbenika prve generacije Denver sounda od koje je Močvaru ovih dana pohodio David Eugene Edwards i njegov novi-stari Wovenhand.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

Novi zato što ima nadopunjen sastav i novu produkcijsku osnovicu. Star zato što je nastao 2002. godine, kao projekt sa strane, dok je 16 Horsepower uzimao pauzu od rada prije svoje konačne propasti 2005.

Wovenhand se, ipak, u svojih petnaest godina nije ni pokušao odmaknuti od svojeg osnovnog glazbenog dojma, iako je evolucija prema sve gušćem i težem zvuku očita, i služi kao dobrodošli pomak u izričaju.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

Edwards i dalje izađe na pozornicu i na njoj gotovo nepomično svira, i otpjeva ili ispripovijeda svoj zbunjujući unutarnji dualizam, raspolovljen između nasljeđa svojeg oca- razularenog bajkera i njegova bezakonja, divljaštva i osobne slobode odvedene do krajnosti, te nasljeđa svojeg djeda- pobožnog kršćanina posvećenog svojoj lokalnoj crkvenoj zajednici i stoičkom poimanju dužnosti. Ono što, međutim, umnogome iznenađuje i što Edwards u svojoj lirici izbjegava daleko uspješnije od svih jest pretvaranje ovakvog osobnog unutarnjeg dualizma u izričaj unutrašnje borbe. Dva ekstremna pola njegova odgoja, naoko nepomirljiva, prelaze u nezamjenjive biblijske asocijacije i individualni stoicizam okrenut unutarnjoj refleksiji i samopropitivanju. Pritom, on nije fatalist, nego kroz stoičku melankoliju dopire do optimizma.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

Prenijeti to uživo izazovan je zadatak, ali Edwards u tome majstorski uspijeva.

Istina je da posljednjih godina Wovenhand odmiče od klasičnih postavki američkog folka s banjom kao glavnim instrumentom prema metalu ili hard rocku. Kroz promjene sastava privlače se glazbenici proistekli iz bendova koji sviraju klasični hard rock, i to se umnogome odražava na zvuk. Ovdje su novi članovi, Gregory Garcia Jr. na basu, te drugi gitarist Chuck French. Rezultat je zapaženo snažniji zvuk od onog koji se mogao čuti u prethodnim inkarnacijama Wovenhanda.

Ovoga puta, iskomponirani su gotovo zaglušni zvučni zidovi koji nemaju problema potpuno ispuniti prostor. Edwards sâm je gotovo gutnut u pozadinu iz koje dopire nalik na jeku. Postavljen sa strane i efektno izmaknut iz prvog plana, ali ipak je dovoljno prisutan da ga se odmah uoči. Njegov glas se pritom nalazi na neodređenom mjestu ravno iza sve snage zvuka koji ostatak benda proizvodi, i vješto lebdi na rubu između pjeva i pripovijedanja, zagušen i u distorziji, ali ipak dovoljno čujan da prenese misli koje želi prenijeti. Ponekad se čini da je gurnut iza zvučne zavjese, a ponekad se samouvjereno probije do prvog plana i bez poteškoća vodi glavnu riječ, i u ritmu s ostalom glazbom pripovijeda i pripovijeda, i uvlači slušatelja u svoj gotovo paralelni svemir.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

I što je to, zapravo, što se prenosi kroz koncert glazbenog specifikuma kao što je Wovenhand?

Situacija nije nimalo laka za objasniti. Edwards kroz Wovenhand glazbi pristupa daleko intimnije nego što je to slučaj s ostalim njegovim projektima. Samim time, netko bi mogao reći da je i zvuk mračniji, ali ne znam bih li osobno išao tako daleko da bez zadrške dopustim takav epitet, jer nemam dojam da je "mračnost" u ovom slučaju osnova inspiracije. Zaključci koje će Edwards iznijeti bi se, možda, mogli nazvati mračnima, jer nisu optimistični do kraja, ili barem nisu optimistični na očekivani način, ali oni su i puno više od toga. Naime, Edwards čovjeka poima kao aktivno biće, postavljeno u svijet stvoren samo radi njega. Čovjek ovdje nema potrebe da se brine oko zla, kozmološkog kraja postojanja ili pitanja smisla postojanja. Sve je u konačnici smisleno, jer inače ne bi ni postojalo. Tonovi, doduše, uistinu jesu gušći i istkani su na način koji evocira asocijacije povezane sa sukobljavanjem s neugodnim i teškim mislima, ali to je plod gotovo filozofskih refleksija koje proizlaze iz Edwardsovog poimanja svijeta. Rođen i odgojen na razmeđi dviju zajednica potpuno nepomirljivih pogleda na svijet i nepomirljivih etičkih principa, vjerojatno je religijska pomirenost sa stvarnošću jedini mogući izlaz.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

Zapravo, osjećam se pomalo neugodno religijsku komponentu glazbe Wovenhanda spominjati već treći ili četvrti put u ovom tekstu, jer Edwards sâm dosljedno ponavlja da njegova glazba nije religijska glazba, iako priznaje da je predani kršćanin, nego jedino glazba koja proizlazi iz njegove osobne inspiracije. Biblijski motivski spektar u tom svjetlu postaje samo ilustracija onoga što se pritom događa, i valja gledati mimo nje. Teme kojih se ovdje dotiče su kozmičke, iako se Edwards uspješno zaustavlja točno na onoj granici na kojoj postaje jasno da nema razumijevanje stvari koje leže iza nje.

Gledanje zvjezdanog neba i promišljanje smisla postojanja? Naravno, može. Edwards će ispripovijediti sve što misli o tome. Bit će suzdržan, ali emotivan. Snažan i slab u isto vrijeme. Grešan i svet. Dat će sve od sebe da dočara da je i sâm razapet između dvaju polova suprotnosti kojima ne može pobjeći, ali prihvaća to i ne bori se protiv toga. Gledat će u nebo, i konstatirat će da ne shvaća mogućnost postojanja milijardi svjetova oko sebe i da to nije u stanju, ali da mu je savršeno jasno da jedino što zasigurno zna je da postoji jedan svijet, i to onaj u kojem on upravo živi, i da je sve na tom svijetu stvoreno da bi taj svijet postojao. Svijet je centar postojanja, i čovjek je centar tog svijeta. Novi album je, uostalom, zato i naslovljen Star Treatment. I sve refleksije kozmološke prirode utkane u tkivo tog albuma su prenesene na pozornicu, i poduprte jednim od najsnažnijih zvukova koje je Denver sound trenutačno u mogućnosti ponuditi.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

Ono što pomalo iznenađuje jest muzičko promišljanje kulturne problematike američkih Indijanaca, u glazbeni tekst utkano kao uzorak šamanskih ritmova (u ponekim segmentima praćeno i određenim ritmovima iz Afrike ili Europe). Naime, kao što Edwards u intervjuima pojašnjava, on Ameriku ne može nazivati svojom zemljom, jer su on i njegov narod samo doseljenici na zemlju koja pripada Indijancima, i sve što Amerika danas može ponuditi je nebitno u odnosu na niz lokalnih povijesti koje zajedno čine tkivo kulture prvih stanovnika američkog kontinenta.

On neće ići tako daleko da napravi kulturnu aproprijaciju kakva je viđena u gotovo sarkastičnim estetskim ispadima određenih zvijezda i staviti perjanicu na glavu i tako paradirati po pozornici. Iskoristit će zvuk indijanskih šamana da opiše svoje kontemplacije i podupre ih, ali neće se uplitati u značenje koje taj zvuk ima i interpretirati njegovu svetost u svojoj glazbi. Taj zvuk, provučen kroz trajanje cijelog koncerta, ponekad gurnut u prvi plan, ponekad gurnut u pozadinu, uspijeva na nevjerojatan način izvršiti sinergiju s Edwardsovim glasom, i natjerati čovjeka na upravo ono najbolje što jedan koncert može postići, a to je potpuno odvajanje od trenutačnog mjesta i prostora, i prepuštanje glazbi kao mediju koji prenosi misli koje se drugačije ne bi mogle prenijeti.
[ wovenhand ]

wovenhand   © mario matijašec

Izvedba na ovom koncertu, u konačnici, nije pružila veliki predah od početka do kraja. Zvučne boje su gotovo jedinstvene, s dovoljnim varijacijama da se izbjegne monotonija i dojam da se cijelo vrijeme sluša jedna pjesma. Cijela set-lista odsvirana je u jednom dahu, inspirirano i kao da je upravo ovaj koncert smisao postojanja cijelog benda.

Na kraju, što se zapravo može reći? Cijeli koncert publika je odslušala koncentrirano, mirno; jer bilo kakvo žustro kretanje ne bi odgovaralo onome što se prenosi. Edwards je sa svojim Wovenhandom uhvatio publiku u orbitu svojeg razmišljanja ili unutrašnjeg monologa, i nije je ispustio iz ruku do samog kraja. A ni tada, jer je izišao na bis, i nadodao koju ugodnu minutu na cijelu svirku. I to je upravo dovoljno da se upotpuni jedan od najboljih koncerata ove, i vjerojatno prethodne godine.

johnny mcfearless // 11/05/2017

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*