Protekli četvtak (24.11.), kak smo i najavljivali na našim stranicama, varaždinska tzv. "subkulturna" scena dobila je priliku predstaviti se zagrebačkoj publici. Ideja je potekla iz "Tvornice" i moram priznati da je to hvalevrijedan potez, kao što je i hvalevrijedna činjenica da su ljudi koji su se prihvatili organizacije (Paula, Pinta i drugi), uspjeli dovesti u Zagreb, stvarno velik broj ljudi s raznovrsnim sadržajima. Nažalost, kao i obično postoje i negativni aspekti ovog događaja, no o njima na kraju.
Već u prijepodnevnim satima instalirana je izložba radova varaždinskih mladih crtača, slikara, karikaturista i ostalih, pa se to moglo razgledati, a istovremeno u holu "Tvornice" moglo se prisustvovati i uključiti u likovnu radionicu koju je vodil Mario Sokolić. Program je počel već oko 19h sa slušaonom starog jazza i art-filmovima by Nikola Majnarić Jr. Kolko "arta" ima u filmovima koje su snimali njegovi starci, kad su on i njegov brat Jura bili mali, procijenili su ljudi na licu mjesta. Ja to nebi komentiral! Negdje oko devet sati sa prvom svirkom uživo te večeri predstavili su se mirni "Yell", koje nažalost nisam čul, jer sam u to vrijeme razgovaral sa braćom Bađun uživo za "Obračun kod HR korala". Za 22h bili su predviđeni "Elektrik Buttshaperz", koji su ovaj puta u električnom izdanju i pojačani s "Boomers" Hrvojem na gitari, na trenutke zazvučali ko strai dobri Partibrejkersi, kak je skomentiral to jedan moj dobar poznanik (i jedan od rijetkih nevaraždinaca te večeri u Tvornici). Iako se nemože reći da je muzika koju sviraju nešto subkulturno, bili su odlični i prvi te večeri malo podigli publiku, pogotovo sa zadnjim desetominutnim solom na bubnjevima. Nakon njih nastupili su "Uzmi ruke", jedan od mnogobrojnih Pintinih bendova, za koje sa velikom sigurnošću mogu potvrditi da spadaju pod subkulturu. Ja tu glazbu ne kužim, a ono kaj je bitno u priči, je da se ljudi koji to sviraju osjećaju dobro. Nakon benda, vidjeli smo dobar performans Maria Sokolića "Vile i vilenjaci" u kojem su četiri djevojke obučene ko Lara Croft plesale, a pratila ih je glazba koju je, kao uostalom cijele večeri u pauzama koncerata, odlično biral i puštal DJ Aint'une NMC. Uskoro smo vidli i slušali još jedan bučan bend, "Fibox", a nakon njih uslijedila je modna revija nazvana "izložba modela u Raju", koja je bila pračena repanjem uživo. Simpatično.
O gimnazijskoj kazališnoj skupini "Theatron", zna se dosta i izvan granica našeg grada, a ovajput predstavili su se sa svojom predstavom "Rasprava o smislu života iliti Zašto pande plaču". To je spoj glume, plesa, glazbe i vikanja. Ne kužim baš tu modernu umjetnost previše, ali bilo je simpatično. Pogotovo scena, u kojoj mislim da "tip sumnjiva izgleda" nudi "zecu" mrkvu i pita ga dal hoće nekaj jače i dok ga "zec" pita kaj?, ovaj odgovara "HREN!". Vrlo maštovito. (Nadam se da sam ja to bar približno dobro prezentiral, jer se gore na tribinama dosta loše sve to čulo).
E, sad tu su još bile i dvije simpatične puce koje su nam otpjevale par "gospel" stvari tipa "Jesus save us" i te spike i to je bilo ok, a doživele su i velike ovacije ekipe iz publike. Već prilično umorni od napornih radnih dana čekali smo "De La Grande" koji su mi se baš dopali zadnji put kad su svirali na Korzu. Nažalost, tu se ubacil Mario Sokolić sa "body-paintingom", pa smo ipak odlučili krenuti putem toplog doma. Srećom, "iz mrtvih" je neposredno prije ustal Vaš omiljeni Sale, pa sam njega zadužil da snimi cijeli događaj do kraja i da Vas izvjesti o tome. Ako sam nekog učesnika programa slučajno izostavil u ovoj priči, duboko se ispričavam. Razlog tomu je da sam neko vreme pokušaval održavati živim štand sa nekim cdima, fanzinima i raznim papirićima koji bi mogli eventualno zainteresirati posjetitelje, no prekasno sam skužil da je cijeli trud uzaludan.
Sve u svemu, ovo je bilo jako dobro i profesionalno predstavljanje varaždinske subkulturne scene u Zagrebu, nažalost, prije svega, varaždinskoj publici, jer u publici i nije bilo neke nepoznate face. Ko doma.
Sad dolazim do dijela kad bum malo kritiziral ovaj lepo osmišljen događaj. Kao prvo, mislim da se premalo radilo na reklami, što sa strane zagrebačke "Tvornice" (u Zg nije bilo nijednog jedinog plakata i tek se na ulazu moglo vidjeti o čemu se radi), što sa strane varaždinsklih organizatora, jer se, na taj način, dobar pokušaj da se dovede 150 ljudi u tri besplatna busa, sa besplatnim upadom u klub, pretvoril u jedan bus ljudi s naplatom karte od 10 kuna. To i nije neka cijena, ali ipak, ak se veli besplatno je, onda bi moralo tak i ostati. Drugi je razlog potpuna i totalna anemičnost i nezainteresiranost hrvatske mladeži za bilokaj novo ili ono kaj se ne zove Britney, Spice ili tak nekak. U nadi da se bude nekaj ubrzo promjenilo na bolje, pozdravlja Vas

pedja // 26/11/2001

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Fotke koje možete gledati uz ovaj tekst dobili smo dobrotom velikog varaždinskog fotografa Dubravka Darabuša, a čekamo i fotke još jednog fotovelikana Branimira Hainša. Hvala im na ustupanju svojih materijala za dobrobit zajednice!