Reggae uistinu nije prva stvar koja pada napamet kad se sjetimo glazbene scene Novog Sada. Upravo tu glazbenu scenu Killo Killo Banda obogaćuje svojim laganim ritmovima i hašomanskim melodijama, no pridodajući tom već poznatom zvuku specifičnosti svoga područja. Takozvani 'alko-reggae', pjevač je opisao rečenicom: "Ako možeš da piješ, možeš da sviraš". Ovaj jedinstveni spoj alkohola i marihuane Killo Killo Banda dovela je prvi put u Zemun, preciznije u Klub Fest. Stolove ovog manjeg, intimno osvijetljenog lokala napunili su lokalni ljudi te se sastav od bubnja, perkusija, gitare, basa, klavijatura te pjevača popeo na pozornicu s ciljem da publika popije taj 'alko-reggae'. Nažalost, taj zanimljivi koncept realizirao se samo na određenim mjestima razvodnjen činjenicom da je većina devedesetominutnog nastupa bila ispunjena 'samo-reggaeom'. Ovo nije nužno loše, no glavnina nastupa sastojala se od pjesama koje se ne ističu ni na koji način. Već viđeni Jamajkanski ritmovi basa, obje udaraljke, gitare i klavira ponavljali su se bez pretjerane varijacije što malo ubija poantu toliko bogatog sastava. Nakon nekoliko tako zaredanih pjesama ovo jako brzo postaje jednolično, čak monotono. Uz to, prisutnost na pozornici bila je ravna nuli na ovakvim dijelovima čineći ih poprilično dosadnim, u jednoj riječi oličenjem filera. Naime, ovo nije jedina strana Killo Killo Bande, jer su trenutci nastupanja obećanog opojnog 'alko-reggaea' bili toliko raznovrsni koliko filer pjesme jednolike. Publika koja je većinom mirno sjedila kimajući glavom na ovakve je mješavine ska, rocka i pijanosti počela plesati i podržavati bandu uzvicima. Izvedbe poput "Serious Times" ili "7 mora" otključale su njihov potencijal koji kao da je samo čekao da eksplodira. Svaki je instrument radio nešto svoje s raznim psihodeličnim efektima dok je glas čas pjevao, a čas bio u funkciji instrumenta. Ovdje bend više nije bio statičan, već su članovi uživljeno skakali po pozornici izvodeći fantastične solaže te su do izričaja došle duple udaraljke koje su svojim energičnim tempom i raznolikim zvucima davale nastupu osvježavajuć groove. Uistinu, te su oaze energije i kreativnosti probudile Klub Fest pobuđujući koliko interes toliko i želju za plesom. Nemoguće je također negirati im dosljednost u njihovoj filozofiji. Pjevač je bio vidljivo pijan, ne pripit, već mrtav. Dok se ovo možda čini kao negativna stvar, ja je ovdje zapisujem u najpozitivnijem smislu. Komunikacija s publikom između pjesama bila je fenomenalna zbog osobnosti pjevača. Njegovi komentari, ne toliko zbog sadržaja koliko zbog izvedbe, pariraju s najboljim stand-up komičarima našeg područja. Publika je možda bila tiha, ali pjevač je na svaku mogućnost razgovora skočio te pokušao izmamiti osmijeh na lica, iako mrtav pijan. Prije nego što bi postao naporan ostatak benda bi ga zaustavio početkom pjesme usred rečenice nakon čega kao da se otrijeznio, jer mu je falšanje bilo gotovo nepostojeće. Žalosna je samo činjenica što je nakon većine tih 'skitova' uslijedila još jedna bezlična pjesma. Možda se čini kao da pljujem po Killo Killo Bandi, da je ovaj nastup bio srednja žalost i u potpunosti nevrijedan spomena. U tom slučaju se ispričavam, jer je sam po sebi nastup bio iznimno kvalitetan. Kristalno ozvučenje, prigodno osvjetljenje te nepobitna kvaliteta samog sviranja cijelog benda činili su ovaj nastup više nego dobrim. Moje kritike upućene su pjesmama više nego izvedbi, moja ogorčenost produkt je onog što je moglo biti, a ne onog što je bilo. Tužno je što vrsni glazbenici koji imaju dar ophođenja s publikom, vrhunsku vještinu te moć kvalitetnog stvaralaštva troše većinu svoje energije na nešto što je samo u redu, a moglo bi biti genijalno.

jan vržina // 29/12/2017