Koncert Svinja prošao je ispit, ako već ne za mene onda definitivno za nekolicinu vjernih fanova koji su zbog njih došli, a pogotovo za momka koji je pokušao pokrenuti prvi one-man mosh pit za kojega sam čula. Svinje su sa svojim žestokim i agresivnim nastupom počeli koncert u Vintage Industrial Baru te su privukli pozornost svoje vjerne, ali i poneke nove buduće, publike koja je došla radi drugog benda na repertoaru. Imaju vrlo glasne poruke te su odlična žurka za svakoga tko voli žestoki ritam na koji se može vratolomno mahati glavo, samo da bi se sutra proklinjalo život što je muskulfiver naša ljudska stvarnost. Ostavljaju snažan dojam i definitivno su bend koji vrijedi preporučiti ljubiteljima hrvatskoga punka. Mašinkov koncert bio je, očekivano, vrh večeri. Raja je podivljala, djeve su padale u nesvijest, emo klinci nisu na tren mrzili život, a bend je rasturao po pozornici. Ali šalu na stranu, momci su stvarno odlični u svojim live nastupima, sa dobrom glazbom i još boljim tekstovima. Na repertoaru se našlo oko 30-ak pjesama ovaj put, atmosfera je bila žestoka tokom cijelog koncerta, a najviše tokom izvedbi pjesama Oči pune suzavca, Bumerang te svima najdraže Kako je Potjeh tražio istinu. Dobro su prihvaćena i dva nova singla, pogotovo Punim plućima od čijeg se relativno depresivnog refrena oduševljeno orio cijeli Vintage. Također, valja napomenuti za ljubitelje vinyla da je su novi singlovi bili predstavljeni na prekrasnoj šarenoj slinglici koja se mogla kupiti za 60 kn. Publika je bila šarolika i zračila od entuzijazma i euforije te spremno odgovarala na svaki trzaj benda, nije bilo te pjesme koja je bila strana ili neprihvaćena na opće oduševljenje. Na drugoj polovici koncerta počeo je nezaustavljivi val stage divinga te, iako zaštitari nisu dijelili entuzijazam, ljudi su skakali i nosili ostale bez prestanka. Mašinko se kao i uvijek drži svojeg crnog humora i ironije u socijalnoj kritici hrvatskog društva, osvrnuli su se i na izbor za novog rektora sveučilišta, no odlično uspijevaju spojiti teške teme naše svakodnevice s nekom neodređenom nadom i entuzijazmom koji nas usprkos svemu potiče da se nastavimo boriti usprkos svemu. Svojom energijom i nastupom, a i samim sastavom (jer što jedna gitara može dobro, dvije mogu bolje, a tri…) jasno se utvrđuju svoje ime na hrvatskoj sceni. Ako je itko ikad bio nesiguran kada ih je poslušao virtualno, neka dođe na bilo koji koncert i postat će njihov nepokolebljiv obožavatelj. Na kraju, imam jedan vrlo jednostavan ispit kvalitete punk i rock koncerta koji koncerti Mašinka uvijek prolaze, barem prema mojoj procjeni: ako imaš dojam da si upravo istrčao maraton dok te euforična rulja nagurava i polijeva pivom - bilo je odlično. Ponedjeljak je, mene vrat još boli pa ostalo zaključite sami. :)

(Uršula Frčo)

terapija // 27/02/2018