O Kuzmi i Shaki Zulu već je sve rečeno. Barem ovdje na Terapiji. Nije se o njima napisalo puno tekstova (taj i taj su prva dva), ali nema ugla iz kojeg im se nije pristupilo: ambasadori partyja, glasnici dobre volje, diplomirani stručnjaci za ljeto, magneti za najširi spektar ciljane publike koji nadilaze supkulturne podjele, duo za koji se čini da je popularniji sada kada je italo disco old school, nego 90-ih kada je bio u trendu itd. Priznavao im se i status društveno angažiranih kritičara, jer su im mnogi tekstovi unatoč ležernom naboju i prividnoj blesavoći prave male društvene satire i studije mentaliteta. Polazeći od toga, opovrgavala se u javnom mnijenju širokoprisutna predodžba da su trash, jer je nategnuto u tu kategoriju svrstavati nekoga tko je uračunjiv, mentalno zdrav, nije ridikul, svjestan je svoga stava i poruke, zna kako ih izraziti i može prepoznati kada se netko smije njemu, a kada skupa s njim. Zbog svih tih razloga ne možemo K&SZ trpati u isti koš s recimo Ivanom Hrvatskom ili da odemo još dalje, s Bore Lee-jem, Kaletom Gospodarom vremena ili pak "junacima" Malnarove Noćne more. Čak se uspoređivala euforija Kuzmine razdragane i raspojasane publike s religioznim transom u koji padaju vjernici na pentekostalnim misama (ovdje).

Ipak, ovo potonje ne vrijedi na svakom Kuzminom koncertu. Različiti ljudi imaju različito poimanje zabave. Jednima je dovoljan singalong, osmijeh na licu i ruke u zraku, drugi će se hvatati u vlakić i volat (tako se navodno zove onaj ples kada se parovi provlače jedni drugima ispod podignutih ruku kada svira recimo "Cotton Eye Joe"), dok će treći granice pomicati do "navijačkih" i "punkerskih" fazona poput skidanja majica, kolektivnih zagrljaja, polijevanja pivom, paljenja bengalki, penjanja na binu, otimanja mikrofona, stage divinga itd. Na ovom koncertu je kao i na prošlom u Saxu prevladavala ova prva skupina. Za sve ostalo je možda više od besramnosti i dobre volje publike falilo prostora. Sax ni inače zbog svoje malenosti nije prostor pogodan za fešte velikog intenziteta, a još povrh toga, ima nekoliko otežavajućih faktora: 1) stupovi ispred bine, 2) "zaštitna" ograda i 3) stolovi na podiju. Prvi problem je neriješiv, druga dva smaraju. Tim nesretnim stupovima što zaklanjaju pogled na binu se još i može oprostiti postojanje, jer ipak obavaljaju bremenitu dužnost držanja stropa nad glavom (ukoliko su zaista nosivi). Ali ograda i stolovi samo nepotrebno kradu prostor ljudima. Posljedice su otežano kretanje i stvaranje gužve. Zbog toga je i manje kisika, pa su ljudi nervozniji. Ograda također povećava emotivnu distancu između izvođača i publike. Nije isto kada Shaka Zulu na par sekundi usmjeri mikrofon prema tebi i kada ti ga na bini da u ruke, pa mu ga vratiš kada hoćeš. O ogradi radi sigurnosnih razloga je bespredmetno govoriti, jer kakva god razina "nesigurnosti" bila na snazi, na njihovim koncertima nikada nema incidenata i oštećivanja opreme. Osim što smo se u to podosta puta osobno uvjerili uživo, to su i oni sami potvrdili. Znaju doktori puknuća držati publiku u kontroliranom ludilu koliko god ono ponekad nalikovalo vrzinom kolu.

Na ovom koncertu smo što zbog gužve, što zbog sastava ljudi bili nešto mirniji, ali ne i mnogo manje euforični. Za Sašu i Lea se također može reći da su odradili standardno veseli nastup, sve onako kako se od njih i očekuje. Neke hitove su ponovili više puta, a neke pjesme nisu ni izvodili. U pogledu najnovijih pjesama, žalim što ne izvode "Život u krizi" (izvrsnu reggae/pop mantralicu s tekstom koji efektno spaja socioekonomsku kroniku jednog Zabranjenog Pušenja s Kuzminim smislom za izvlačenje pozitivne pouke iz svega), a forsaju ispodprosječnu "Vratit ću se funku".

Na ovom koncertu nije 100 ljudi ispred kluba izvisilo za karte, već je falilo nekih 70 karata da se rasproda. To ne mora značiti da interes naroda za Kuzmu pada. K&SZ se sve češće pojavljuju u Zagrebu i više raja ne mora radi propuštene prilike čekati godinu dana da majstori s mora ponovo dođu na kontinent. To im daje veću slobodu izbora, a opet posjećenost pojedinih koncerata ne pati drastično. K&SZ pune i male (Sax, Klub) i srednje (dvorana &TD-a, foaje kina SC) i velike (Tvornica) prostore. S njima nije teško igrati na sigurno. Svi vole ljeto, igranje na ljeto uvijek je sigurno. Uz Kuzmu je ljeto i trećeg u martu ili bilo kog drugog. Naravno da će nam i na proljeće opet doći reći kako ljeto uskoro stiže za slučaj da do tada zaboravimo.

ognjen bašić // 08/03/2018