Te je majske večeri jedanaestoga u mjesecu održan dvanaesti Valhalla festival. Bio je petak, kolegica i ja smo se dokortljale do nasipa da ispijemo koje piće prije giga. Nekako nam nije najbolje sjedalo pošto smo bile u programu drugi dan zaredom i nije se nešto previše spavalo, a ispostavilo se da je i želudac drugarice koja se nakon dvije čaše pića ispovraćala također dijelio naše mišljenje. Svejedno, mislim da je za jedan Gutalax koji smo svi od okupljenih najviše iščekivali to baš dost primjeren i simpatičan uvod. Pa čujmo i pročitajmo što se te metalizirane večeri u Močvari dogodilo.

Satnica je tvrdila da prvi bend kreće oko 21:30 i bogami nije lagala. Festival su otvorili Polarity of Life, melodic death metal iz Zagreba, te sam, bit ću iskrena, od njih najmanje očekivala pošto nit sam najveći slušatelj metala, kamoli melodičnog, nit su mi kod kućnog preslušavanja bendova dan prije koncerta oni nešto zapeli za uho. Čast iznimkama, da se razumijemo, ima metal bendova van svake serije i meni vrlo dragih, no ipak sam uvijek više naginjala punk zvuku. Da odmah obavimo i disclaimer, ovo su moje subjektivne preferencije te sam ih možda mogla i zadržat za sebe, ali eto nisam, u svakom slučaju trudit ću se biti što objektivnija, a za sve ostalo se slobodno potužite izvjesnom uvaženom Vinku Branku Jociću Joci, hvala. Da se vratim na bend, dakle Polarity of Life čine četvorica vrlo ozbiljnih momaka kojima nije do zajebancije, oni deru te svoje beskompromisne riffove sa čvrstim izrazima lica, a bassist koji mi se činio još od najveće šege je ustvari njihov kolega koji im je, ako sam dobro zapamtila, uletio po drugi put kao zamjena za gig. Gdje im je originalni bassist ne znam, ali i ovaj se vrlo dobro snašao. Čini mi se da su prilično dugo svirali, rekla bih i sat vremena, što je dosta ako se uzme u obzir da je ovo festival i da trebaju još četiri benda doći na red. Publika se nije nešto pretrgla od đuskanja, što i ne čudi jer tako obično biva na bendovima koji otvaraju večer. Sound je bio sasvim solidan, što također ne čudi jer koliko znam metalce ne bi si dozvolili nekakva osrednja ozvučenja. Sve u svemu, ko voli, nek izvoli. Nakon njih trebala je nastupit već legendarna i dosta omiljena Krlja, no koliko sam skužila bubnjar je negdje zapeo putem pa su, kako se ne bi sve skupa nepotrebno čekalo i otezalo, zamijenili mjesta sa Slovencima Vulvathrone. To je bend osnovan 2003. godine, a dosad su izbacili dva albuma i jedan demo. Sviraju brutal death metal / grindcore, divljaštvo u svakom slučaju, i to sasvim neloše. Tu se atmosfera u publici pomalo već počela zagrijavati, a nakon nekih četrdesetak minuta Vulvathrone je priveo svoj šou kraju tako što je vokal uzimao bubnjaru jedan po jedan dio bubnja i donosio na prednji dio stejđa dok ovaj nije imao više ništa osim kicka pa su nas onda sva četvorica lijepo pozdravila i prepustila pozornicu Krlji. Na Krlji se već skupila veća količina uzvanika, pa je počeo i malo veći kaos i čagica. Krlja postoji od 2009. godine, a članovi su iz Zagreba/Samobora. Prvi album izbacili su 2010, a drugi 2013. godine, te se sad očekuje treći koji će se valjda uskoro ukazati. Odrokali su nekoliko novih stvari s nadolazećeg albuma, tako da se može naslutiti kako nam se sprema jedna dost solidna albumčina, thumbs up! Njihov death grind je pomeo kako je bilo i za očekivati, Krlja nikad ne razočara, tako da su nas u svom uobičajenom stilu u pola sata raspametili i taman ufurali u spektakl koji je uslijedio. Oko 1 ujutro, možda nešto ranije, nisam sigurna više, počeo je shitfest. Na stejđ dolazi Gutalax popraćen Ghostbusters theme songom. Članovi u bijelim zaštitnim odorama došli su nam iz Češke pripremit najbolji party u univerzumu i od prve minute sve počinje odlazit u onu stvar. Lete WC papiri, lete četke za WC, lete kose, ruke, noge, ljudi, slina, znoj, piva, cuga, alkohol i vino. Ljudi razgaljeni ko da nema sutra, moshanje i poganje svih sat vremena il kolko je to već sve skupa trajalo, nije ni važno, jedina je šteta što je završilo jer je moglo tako do preksutra. Ovi Česi inače su poznati po svojim urnebesnim porngrind partijima, a ovo im je bio prvi nastup u Zagrebu, meni također prvi put da sam ih uživo ulovila i ne da mi nije žao, nego svaka jebena čast na toj posebnoj vibri koju uspijevaju čini se svaki put ispoljiti, sudeći po brojnim videima na netu koje sam gledala s njihovih live nastupa. Svirali su masu hitova, te naravno najveći, Polykani Semena Z Postarsiho Jelena. Za bis su ostavili svoju obradu dječjeg hita Old MacDonald Had a Farm, ili ti ga Strejda Donald po njihovom. Gutalax postoji od 2009. godine te su iste godine izdali demo Telecockies, a godinu dana nakon split s Talijanima Cannibe. Prvi solo album Shit Beast izbacili su 2011, a drugi, Shit Happens, 2015. godine. Zanimljiva stvar je ta što Gutalaxu uspijeva privući publiku puno širu od drugih bendova istog ili sličnog žanra, baš zato što prije svega naprave mega pozitivan i urnebesno zabavan party, pa smo tako frendica i ja recimo regrutirale našeg mlađahnog prijatelja koji s grindom do sad nije imao veze i toliko ga je to oduševilo da je nakon što je par puta poslušao stvari odlučio doć na gig i nakon toga mi sljedeći dan 10 puta ponovio kako mu je ekstremno drago što je bio tamo te večeri. Ne znam što više dodati, ima nešto jako simpatično kod tih Čeha, meni tako recimo Malignant Tumour, osim što rade pre jebenu muziku, uvijek izmami osmijeh na lice kad ih vidim tak spaljene i vesele na stejđu. U svakom slučaju, vanserijski, hvala! Za kraj nam je ostao zagrebački trojac Frozen Forest, pravi blekeri zamaškarani od glave do pete, sa svijećama i kostima po stejđu, koji su unatoč velikom trudu oko scenografije bili kamilica nakon onoga što im je prethodilo. Naravno, nisu dečki krivi što ih je dopala takva sudbina i to ćemo im oprostiti, a i oni nama to što smo bili malo malaksali i puno oskudniji brojem nakon praktički potpuno prekrcane Močvare na prošlom bendu. Bend je osnovan 2005. godine, a iza sebe imaju jedan demo album iz 2007, jedan EP iz 2009, te full-length album Ancient Ritual iz 2016. godine. Odradili su svojih četrdesetak minuta sasvim korektno, te je čini mi se oko druge ure sve zajedno završilo. To bi vam, dragi čitatelji, bilo više-manje to od mene. Sljedeće sam večeri festivala bila zauzeta drugim preokupacijama tako da joj nisam nazočila, ima bit da ćete moći već negdje pročitati što i kako je tamo bilo. Što se mene tiče, sasvim sam zadovoljna ovom prvom i ne bih je mijenjala nizašto na svijetu. Hvala i živili!

(Nedilja)

terapija // 14/05/2018

> vidi sve fotke // see all photos