home > koncert > THE CHEMICAL BROTHERS, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb

kontakt | search |

THE CHEMICAL BROTHERS, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb

Kad su nakon samo 60 minuta nastupa Tom Rowlands i Ed Simons okončali s naslovnom pjesmom posljednjeg albuma "No geography" i pripadajućim video-samplovima stihova 'I'll take you home with me', prepunim Domom sportova osjetio se jadac u zraku 'pa nije valjda…'. Pogledom se dalo razabrati da osim uobičajene partyjanerske publike što se muvesa po Ultri, Zrćima, Dimensionsima i sličnim DJ-party destinacijama ima i one daleko starije od -30 (minus trideset, naravno) prisjećajući se srednjeg prsta The Prodigy na gotovo ovome istom mjestu (mala dvorana Doma sportova) prije točno 14 godina kada su (pre)uobražene engleske zvijezde otprašile koju minuticu kraće-dulje od sat vremena i pokupile se s pozornice bez bisa i bez ikakvog pozdrava, a cijene ulaznica su bile, sjećam se dobro, paprene cifre od 400 kunića koji su vrijedili puno više nego li današnja 53 eura s obzirom da su prosječne plaće spram kurentnih iznosile upola manje. Tada je to nekome bila četvrtina osobnog dohotka…
[ The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb ]

The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb   © Horvi

Ne. Ne može se i ne smije ponoviti ta blamaža. Oni koji su prisustvovali tom događaju, a bilo ih je među ovom publikom, sasvim sigurno su reagirali poput mene s nevjericom oli' engleski dični ponos i prkos ponovno zbija šalu s nama Hrvatima jer smo ih ponovno tukli u nogometu na polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018., pa evo vam našeg nacionalnog engleskog odgovora… Ali, na svu sreću, ovaj umješan i preiskusan dvojac ipak nije tako krhkog ideološko-poslovnog karaktera. Tih sat vremena bilo je tek polovica koncerta u kome su istinski prikazali svu kreativnu sposobnost ovladavanja živog analogno-digitalnog manipuliranja zvukom s ogromnih mašinerija što zamjenjuju barem četvero-petero glazbenika sukladne standardne, da ne kažem klasične electro/synth/techno grupe koja nipošto nije onaj stereotipni 'DJ soundsystem' od jednog ili dva dosadnjakovića što miksaju pjesme. Imaju kemikalsi na pozornici i klavijature, sintesajzere, brojne sekvencere, samplere, ritam mašine, procesore, miksete, pedale i ina čudesa od audio-stupova visokih 2 metra; elem, čitav studio na kojeg se komotno prišteka rock'n'heavy/ pleh/ akustičan/ noise/ industrial bend da sikće ubojit i gromovit zvuk. Jedino što im nedostaje jesu bubnjevi, no njihov zvuk upravo je temeljen na tom (pra)starom faktoru synth-wave scene u kome se bubnjar zamijenio ritam mašinama i programiranim beatovima. Uostalom, elektronski stil, bilo synth-pop, electro-pop, techno-pop, EBM, darkwave itd., baziran je prije svega na ritam mašini, a ovome dvojcu je to odvajkada bio osnovni metronom 'klik-klak' u kreiranju glazbenog kostura.
[ The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb ]

The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb   © Horvi

Koncert su otvorili u manje-više predviđeno vrijeme oko 21.30 prethodno dobrim zagrijavanjem DJ-a Jamesa Holroyda koji je navelike rasplesao parter, čak je odvrtio i nekoliko kraćih mikseva kemikalsa, uglavnom laganijih tema upakiranih s plesnim tempovima, a onda su braća odvalila službeni dio promocije novog albuma izvevši više od polovine materijala što je itekako značajna stvar u pristupu pokazavši da nisu uobičajeni komercijalni tezgaroši poput onih mnogih što se odvaže na takozvane promotivne turneje pa ti na koncertu serviraju glavni singl i još stvar-dvije, a potom se ziheraški obruše na best of pjesmaricu. Tako su se zaredale "Eve of destruction", "Bango", "Got to keep on", "Free yourself", "Catch me I'm falling"…, naravno a i "MAH" s fantastičnim video projekcijama kojima sažimaju dva-tri vitalno bitna perioda popularne glazbene kulture od Pink Floyd, preko ranih The Human League s konca 70-ih sve do najdotjeranijih vizualizacija Kraftwerk u 3D formatu predočavajući s teme na temu adekvatnu artificiranu priču koja nije samo u efektnom dekoru lasera, blještavo-zasljepljujućih stroboskopa i kompjuteriziranim animacijama, već i u angažiranoj sofisticiranosti povezujući žive snimke furioznih plesača i akrobata kroz bogatu koreografiju i pedantnu sinkronizaciju, ono što se kaže u 'trepavicu' točno. Moglo se štošta uočiti iz tih vizualizacija: koliko su zabavne i psihodelične, toliko su i poetične svojim socio-političkim i društvenim angažmanom od plesa i gibanja sve do izabranih 'naturščik' likova i statista što odreda prikazuju nešto vrlo bitno o trenutnoj 'svjetskoj boli' na direktan ili sporedan način, svejedno je, ali u svoj toj zabavi ima i adekvatne poante. I mračne i svijetle i surove i kompulzivne i pesimističke i duhovite. I ironične i provokativne, a i one čisto sugestivne naravi u kojoj svatko ponaosob donosi vlastite zaključke potkrijepljene mnogim konceptualno prožetim sadržajima.
[ The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb ]

The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb   © Horvi

Slike su im se nizale u mahovima od uvodnog komada "Go" s kojim su otprve digli čitavu publiku na noge. Istina, mislio sam koncert doživjeti iz udobnosti tribina zavaljen u sjedalicu, no vrag je odmah uzeo svoje - s prvim taktovima svi oko mene su se podigli na noge i onda ti nema druge nego da se i sam digneš jer njihov performans nije Pink Floyd sjedeljka za ganja mantru i transcedentalne meditacije. Ono što je posebno interesantno jesu same zvučne izvedbe: niti jedna nije stereotipna reprodukcija unaprijed zacrtane matrice ili originalnih mastera, odnosno materijala znanog s oficijelnih albuma. Svaka kompozicija ima svoje varljive preobražaje i inverzije, pa se tako u tom prvom dijelu seta moglo čuti starih komada "Leave home", "Chemical beats" i "Got glint", a u drugom ona sjajna povezana podizačica "Dig your own hole/ Elektrobank" iz 1997. kada su ustvari i postali velebne europske zvijezde koje USA baš i nije osobito šmekala, a i dio sjajnog singla "Golden path", no bez Flaming Lips. Naravno, a kad je zaorio prvi sample "Hey boy, hey girl" konvertiran kroz miks šumova i noisea s kojim su u nekoliko navrata iskočili izvan teritorija pop-dance/house elektronike u alternativnije i eksperimentalnije sfere slobodnih improvizacija, klimaks Doma sportova je doživio ekstazu. Tresle su se tribine od sveopćeg zadovoljstva. Da, to je bilo to zbog čega je ovih 7-8, možda i više tisuća ljudi došlo osobno ili u kolegijalno-frendovskim krugovima doživjeti kemikalse kojima je vjerojatno otrcano taj hit već dvije decenije penaliti za glavnu euforiju i rado bi ga zamijenili s nekim drugim probojnijim komadom, ali džabe kreativni integritet kad je pjesma planetarni simpozij na rusvaj, đusku i gromoglasno skandiranje. Tu je još bilo i ispaljivanje konfeta u zrak, pa balona koji su sa svakim dodirom postajali sve veći dok se nisu negdje rasprsnuli, a barem ih je najmanje bilo dvadesetak-tridesetak što je davalo posebnu draž čitavom spektaklu.
[ The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb - konfeti ]

The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb - konfeti   © Horvi

Pa kad je još došao i frenetični funk "Block rockin' beats", te "Galvanize/ Push the button", video projekcije su komotno mogle prepustiti mjesto čistoj instrumentalizaciji i tom čudesnom umijeću baratanja potenciometara, dugmeta, šarafa, preštekavanjima kablova, stiskanjima papučicama distorzija, obilatim sampliranjima i naravno, čistim analognim tipkovnicama na synthu koje su dobrim dijelom koncerta čarobirale frekvencije uzduž i poprijeko rocka, post-punka i mnogih inačica što su ih kemikalsi tijekom karijere izvukli na svoj oltar elektronskog deponija pokazavši da i bez ovakvih vješto smišljenih i režiranih vizualizacija mogu i znaju itekako napraviti fantastičan feedback. Naravno, uz spomenuti velebni hit, ove dvije su istom mjerom odjeknule, a šteta, očekivao sam osobno i meni najdraži "Setting sun". Sad će, sad će, sad će… Ali ima tu još jedna caka. Koliko se dalo primijetiti, nisu izveli niti jednu vokalnu pjesmu s pregršt stihova (a "Setting sun" pjeva Noel Gallagher) jer im za to trebaju i pjevači, a kroz karijeru su ih ugošćavali poprilično, posebno na zadnja 2-3 albuma pokazavši da su i dalje koncertno orijentirani na glazbenu fikciju manipulacije sampliranja odvojivši 'pjevani' dio repertoara od interakcije s audijencijom, što je po mom mišljenju šteta jer i dobar dio, ako ne i sve cjelovito otpjevane kompozicije imaju svoju adekvatnu težinu u njihovome opusu.
[ The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb - baloni ]

The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb - baloni   © Horvi

Za sam završetak izabrana je "The private psychedelic reel", laganija i glazbeno jedna od najkompleksnijih im u repertoaru popraćena vizualizacijama simbolično religijsko-povijesnih ikona od apostola do križara, Tudora i vitražne personifikacije fabule koju zasigurno neće prihvatiti Vatikan baš tako skoro, a sam stil i zvuk pjesme je ionako djelovao kao da će nakon nje uslijediti ona četvrta-peta hit bombetina "Let forever be" za kraj. No, naravno i nju pjeva manchesterski indie-gazda Gallagher…
[ The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb ]

The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb   © Horvi

Kurtoazno je reći da je ovo bio sjajan ili odličan koncert za partyjanere i ecstasy amfetamin populacije koja se drmusala od prvog do zadnjeg tona. Koncert sam odgledao i doživio potpuno čist, nisam popio niti jedno pivo, tog dana sam s devetogodišnjim sinom bio u Zaprešiću na 'Danima Jelačića', pojeli smo kestene, šećernu vunu i sendvič iz obližnjeg Trgocentra, a on je izradio u radionici za djecu svoju viziju 'princezinog žezla', te smo dobrih sat-dva gledali nadrealistične slike Matije Skurjenoga u lijepoj starinskoj galeriji, a sin me pitao 'tata, zašto su na ovom otoku majmuni, tenkovi i praljudi, a oko otoka kruže morski psi i nemani?' Dragi sine, to se zove nadrealizam, bajka i ništa nije stvarno, ali taj slikar je opisao svijet onako kako ga je doživio. Jeste, preteško je to za devetogodišnjaka, a i za pedesetogodišnjaka bez mašte, s takvih aspekata može se doimati bezvezna hrpa koještarija poput ove kemikalsa koji su naredali sjajan angažirani audiovizualni pop-pamflet zagrebačkoj publici da nisu šarlatani kojima je cilj zabaviti mase i dići ih na ples. Ima smisla i Matija Skurjeni i kemikalsi. Vrlo sličan stav. Umjetnički, ali nisu živjeli i djelovali u isto vrijeme. Kemikalsi su potukli dosadni Pink Floyd makar im to nije bila u osnovi niti preokupacija. Stvorili su idealan zvučno-stilski medij koji doduše ne frca pretjeranim radio hitovima u zadnjih desetak godina, ali imaju svoj fantastičan pristup koji nije madchester-pop, indie-rock i techno DJ set. Nakon najvažnije uloge Kraftwerk, oni su najbolji angažirani zabavljači elektronske pop glazbe za ogromne mase. Jest, i što mi je bitno s vremena na vrijeme, kemikalsi su alternativa, moja nekadašnja emisija na Radio Đurđevcu u prošlom stoljeću imala je uvod instrumentalom "Piku" s albuma "Dig Your Own Hole". Smrznem se na kemikalse, koliko su mi značili i koliko ih danas ljudi voli i doživljava. Nekoć, ako je bilo 5-6 ljudi kojima sam kao DJ puštao kemikalse, danas su zvijezde, ne mojom zaslugom, tko uopće zna da je tamo jedan DJ Horvi vrtio "Leave home" u virovskom Podravcu 1993., "Block rock'n beats" i "Setting sun"prije nego su se uopće mogli pojaviti CD-ovi jer sam danonoćno tokom 90-ih snimao glazbu s MTV-a, a kad je došao "Hey boy, hey girl", u đurđevačkom Italicu i Citadeli nije bilo čovjeka koji nije odvalio. Osim toga, taman sam surađivao s pokojnim John Peelom, BBC Radio One…
[ The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb ]

The Chemical Brothers, 12.X 2019., Dom sportova, Zagreb   © Horvi

Da skratim osobnu priču jer kemikalse volim od prvog trenutka kad sam ih čuo, subjektivno smatram da su nadmašili sve one zvijezde rocka & madchester-popa, a i dobar dio electro/techno scene od 90-ih naovamo iz čisto jednostavnog razloga što su pravi 'živi' bend koji izvedbu stvara na licu mjesta klasičnim bendovskim pristupom u kome svaka interpretacija može, a i mora imati stanovite preinake s obzirom na atmosferu, lokaciju i neophodni komunikativni element. Stekao se dojam da se s ovom publikom jako dobro znaju kao da su ih zabavljali i dizali na noge još tamo od gotovo sredine zadnje decenije prošlog stoljeća premda skoro polovica prisutnog auditorija još nije bila niti rođena, a ona koja jest, tek je počela pohađati vrtić i jaslice. Ovakav spektakl od samo dva revna i pedantna, nekoć obična DJ-a, danas nakon 30 godina karijere i treba imati, kao što se vidjelo i čulo samo superiorne atribute.

horvi // 17/10/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

| 08/03/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

| 08/03/2024 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

| 07/03/2024 | mario m. |

>> opširnije


cover: Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

| 04/03/2024 | dora p |

>> opširnije


> chek us aut!
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*