home > koncert > De Staat, Shht @ Tvornica kulture, Zagreb, 29/10/2019

kontakt | search |

De Staat, Shht @ Tvornica kulture, Zagreb, 29/10/2019

Preselio sam se nedavno na jedno pedesetak metara zračne linije od Tvornice kulture, legendarnog sjedišta gradske koncertne scene, mjesta koje je ispisalo mnoge ključne stranice domaće rock povijesti. I tako već punih dvadeset godina, pa do daljnjega, iskreno se nadam. No, svaka čast tom prestižnom aspektu sa što domaćim a što inozemnim velikanima koji se najčešće odvija u velikom pogonu, ali osobno mi je već dugo godina u prosjeku jača spika u malom. Gotovo bez iznimke zanimljivije svirke, bolja atmosfera i sound, a smijem i zapaliti cigaretu bez da me institucije traže lampom. I uvijek je prisutan onaj neki romantični potencijal za iznenađenjem u "prirodnijem" klupskom okruženju od strane izvođača o kojemu morti i ne znaš puno. De Staat, koji je bio headliner ove večeri, se po brojnim parametrima (Youtube klikovi, Facebook lajkovi, bendovi s kojima dijele stejdž i lokacije na kojima sviraju, itd.) i ne bi baš uklapao u tu priču, jer je očito da se radi o povećem bendu u europskim gabaritima, ali činjenično je stanje takvo da se u nas, jebiga, dosad i nisu nešto probili. Prvo gostovanje nakon 10+ godina svirke je svakako korak u pravom smjeru, naročito zbog toga što je sad sasvim očigledno to da je taj bend jebeno odličan.

Koliko god bend bio odličan, to možda neće biti stvar po kojoj će ova svirka u mojoj glavi ostati zapamćena. Jer dobrih koncerata je kao piljevine svaki tjedan, ali samo jednom u životu u Zagrebu klupski koncert kreće u 20 sati. Prolio sam već previše tinte zgražajući se nad time što Tvornica krije predgrupe kao zmija noge, i kao ovlaš ih spomene tek u satnici koju objave na dan koncerta, tako da ovom prilikom samo napominjem da su stvari što se tog tiče ostale iste. Kad sam vidio tu psihodeličnu satnicu, umalo nisam pao sa stolice, štipao sam sam sebe za guzicu i kapke od šoka. Jedini mogući zaključak je bio "ma sigurno će kasniti bar dvadeset minuta", ali bješe to kardinalna omaška. Ušli smo u prostor oko 20:25, i imali priliku uloviti jednu jedinu pjesmu predgrupe Shht. Jednu pjesmu. Počeli su u minutu u osam, i završili u minutu u 20:30. Ako nekim bogtepitaj kojim spletom okolnosti ovaj izvještaj čitate iz Klagenfurta ili Södertäljea, zacijelo ne uspijevate povezati o čemu se točno radi, ali u suprotnom ste svjesni da je stvar epohalne prirode, i da poslije ovog više ništa neće biti isto, ako je ikada i bilo. Problem u cijeloj štoriji je točno taj da je ta pjesma, a išla je nekako "I would like to talk about, talk about You!" nešto najhitoidnije od modernog plesnog rocka što sam ikad čuo, apsolutno fantastičan komad totalno trendy a totalno arty zajebancije.

Nevjerojatno intenzivnih pet minuta je to bilo. Svi su u nekim radničkim kombinezonima, na pozornici je 18 milijuna tona opreme, praktički ne vidiš bend. A i ako ih vidiš, zapitaš se je li ti bolje da ih ne vidiš, jer odašilju skroz upitnu vibru i jako se čudno drže. Bosonogi pjevač, koji je ošišao glavu na način da izgleda kao da ćelavi iako uopće ne ćelavi, je cijelo vrijeme debelo u parteru i izvodi svakakve pizdarije. Dao nekom tipu cowbell pa ga ovaj svirao, kotrljao se i skakao kao Sonic the jež, otplesao malo prisnog plesa sa svakim tko je pokazao i najmanji interes, a možda i s nekima koji nisu. To je sve naročit uspjeh ako uzmemo u obzir da nas je tada tamo bilo možda dvadeset. Stigao sam u to kratko vrijeme osjetiti čak i onaj patetični osjećaj jedinstva s rijetkim živim bićima oko sebe utemeljen na tome što smo, kao, oni izabrani pred čijim očima se upravo odvija početak budućnost rokenrola. Uronjenog, naravno, kao i budućnost svega drugog, u elektroniku. Naknadno uviđam i to da je bend iz Genta, ponajljepšeg i ponajboljeg grada u kojem sam u životu bio, tako da su mene kupili naskroz. Ostavljem otvorenom mogućnost da sam pun govana te da je prethodnih 25 minuta bilo zakurac, ali nekako sumnjam.

Iako se pola sata pauze možda čini puno, mogu iz prve ruke potvrditi da je točno toliko bilo potrebno ekipi da u miru pospremi i dopremi svu opremu za svirku. I jedni i drugi vrlo ozbiljno i profesionalno sprovode svoju zajebanciju, U De Staatu svi članovi imaju slušalice u ušima, velike uređaje sa po 20 svijetlećih touch ekrančića s imenima pjesama ispred sebe, pa čak i 5 malih mlazova svjetlosti koji padaju točno tamo gdje su na podu zalijepljene setliste, na kojima je nadopisano sa strane "gwala, yen, dwa, tri, tjetri". I fina, skupa odijela. I sve zbog čega čovjek stvori dojam o potpunom nesrazmjeru benda i pozornice na kojoj se nalaze. Takve okolnosti u takvim bendovima znaju izvući ono najgore, potpuno je drugačija dinamika kad radiš pompozni show na Szigetu ili u maloj Tvornici, dok te nas stotinu gleda u oči s dva metra razdaljine i s lakoćom detektira svaki prišt i miteser na tvojoj faci (a bogami ih je imao lik). Tu maske padaju, i otvara se vrlo velika provalija koju znaju preskočiti samo oni koji su ostali "bend" a ne postali "projekt". De Staat je taj test položio, i samim time, jer smo znali da im možemo vjerovati, uspostavio još puno direktniju strunu između nas i svoje dobrano neobične muzike.

Ovo je bend brutalno svjestan činjenice da je 2019. godina, te da se od muzike za ljude s dugim attention spanom više ne može živjeti. Zato u svojoj mahnitoj potrazi za formulom idealne (anti)pop pjesme stvaraju neopisivo sadržajan bućkuriš za kojeg je sigurno samo da će Vas "podražiti", ali i vrlo vjerojatno da će Vam se svidjeti. Jer oni to svakako žele, podrediti se konvenciji koja će zadovoljiti Vaša komercijalnim šundom zatrovana uha, na taj način se uvući pod kožu, i onda protresti i razoriti taj sustav iznutra jednom kad ste spustili gard. U tom smislu je ovo svakako bend kojeg kao zadnju slamku valja puštati prijateljima koji slušaju, ne znam, Iggy Azaleu, ako takvih imadete.

Na momente je to Depeche Mode ili Nine Inch Nails, na momente Can ili Throbbing Gristle. Bijesni industrial, electro-pop, disco punk ili hip hop, samo repetitivni ritam ili samo bogata melodija, granice se urušavaju svakom novom skladbom. Od političke i društvene angažiranosti do mračnih i kataklizmičnih eskapada sve do benignih poskočica, autorski upliv uspijeva ostati dovoljno postojan i kompaktan da nikom ne pada napamet reći da je to išta doli De Staat glavom i bradom. U mojim bi ušima taj faktor kreativne snage doživio osjetan pad kada bi u liveu dopuštali da ih disco/techno faktor koji imaju odvede na stranputicu potpunog prepuštanja elektronskim matricama (toga sam se definitivno pribojavao), ali se na svu sreću u stvaranju zaraznog ritma i dalje oslanjaju velikom većinom na izvrsnu instrumentalnu ritam sekciju. Kolovođa nije naročit velemajstor šprehice, ali umije to nadoknaditi čistim "znam da sam jeben" stavom, a i svatko od ostalih momaka je dovoljno jaka scenska pojava da može s lakoćom iznijeti svoj dio onoga što je zamišljeno kao da po definiciji mora biti samo takav šou. Možda im ponekad to i ne uspije, svatko ima loš dan, ali te večeri u Zagrebu to svakako nije bio slučaj.

Reakcija nas dolje je bila gotovo pa odlična, čagica je bila postojana i živahna, a nismo se libili ni svim ostalim poznatim mjerilima za ocjenjivanje govora tijela pokazati da se jebeno provodimo. Bilo je nešto sitno škvadre koja je znala i pjevati s njima, mi ostali smo barem znali "Witch Doctor", za vrijeme koje je pala i prigodna blaga šutka. Žena u publici barem jednako kao i muškića, uvijek pohvalno. Bis također iskamčen, čime je minutaža dobacila do pristojnih 90 minuta, za vrijeme kojih se pred nama odigrao jedan totalno pravovremen i aktualan igrokaz koji nas je uspio bar na trenutak uvjeriti da bi ovako danas glazba mogla i(li) trebala zvučati.

ujak stanley // 04/11/2019


PS: Link na album s fotografijama
Share    

> koncert [last wanz]

cover: REVIEW/PHOTO - Sonic City Festival, 08.-10.11.2019 @ Kortrijk, BE

REVIEW/PHOTO - Sonic City Festival, 08.-10.11.2019 @ Kortrijk, BE

| 15/11/2019 | jelena vojinović |

>> opširnije


cover: Mick Harvey & J.P. Shilo @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 10/11/2019

Mick Harvey & J.P. Shilo @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 10/11/2019

| 14/11/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: 38. Brucošijada FER-a @ FER 09/11/2019

38. Brucošijada FER-a @ FER 09/11/2019

| 13/11/2019 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Rambo Amadeus @ Sax, Zagreb, 09/11/2019

Rambo Amadeus @ Sax, Zagreb, 09/11/2019

| 11/11/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: The Tiger Lillies @ Hrvatski kulturni dom na Sušaku, Rijeka, 09/11/2019

The Tiger Lillies @ Hrvatski kulturni dom na Sušaku, Rijeka, 09/11/2019

| 11/11/2019 | ujak stanley |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*