home > koncert > Pips, Chips & Videoclips @ Sax, Zagreb, 30/11/2019

kontakt | search |

Pips, Chips & Videoclips @ Sax, Zagreb, 30/11/2019

Skoro sam bio zaboravio da su Pipsi u Saxu ovaj vikend. Oba datuma su rasprodana toliko davno da i nije bilo potrebe za nekom jačom medijskom kampanjom, a na neku su me foru zaobišli i oni revno zalijepljeni uvijek isti Saxovi plakati na par punktova po centru (za koje velim, nisam siguran jesu li postojali, ali sam siguran da jesu), tako da sam u biti se giga sjetio tek kad sam išao tražiti plan B jer su kolege bili bržih prstiju kad se trebalo akreditirati za Repetitor, koji je istovremeno svirao kilometar dalje. U tom je trenutku moju glavu posjetio dojam da Repetitor, koliko god bio nešto ponajbolje što se balkanskoj muzici dogodilo ovog tisućljeća, ipak nije uspio, kako zbog diskursa tako i zbog drugih čimbenika koje se ne da uvijek definirati, dobaciti do položaja Pipsa ili nekog od drugih kanoniziranih rock velikana. Pritom, jasno, pričam isključivo o lokalnoj razini, globalno su Beograđani neusporedivo aktualniji i aktivniji. Tamo negdje na onoj legendarnoj svirci na InMusicu bi se svatko bio okladio u suprotno, ali Repetitor ipak, sad je to već sasvim očigledno, nikada neće solo u Dom sportova. Dobacili su milimetar do te neke A1 zone, ali nisu ušli u nju, te će ostati poglavito studentski bend, što je pozicija koju je sve teže održavati jednom kad si zagazio u tridesete. Takve tričarije poput neumitne prolaznosti vremena i smrtnosti duše Pipse možda i zaokupiraju u pjesmama, ali karijera im je pošteđena tih briga. Dovoljno poena su skupili da bi ležerno mogli živjeti na staroj slavi, a da stvar bude bolja - ne rade to. Iako će ubrzo zagaziti u tridesete, i to bendove tridesete.

Blago sam šokiran sad kad percipiram da je od posljednjih Pipsa u Saxu prošlo već četiri i po godine. Vrlo se jasno sjećam znojne bujice osjećaja koja me tada, baš kao i toliko nebrojeno puta prije i poslije, oblila na njima, i doslovno se čini kao da je bilo jučer. U međuvremenu su promijenjeni neki članovi, izdani su neki novi singlovi, ispremiješana je malo i setlista, ali su to ipak i dalje ti isti Pipsi i taj isti jebeni Dudo, lik kojeg je dopala uloga katalizatora tolikih bezbrojnih implicitno zagrebačkih priča, osjećaja i iskustava da mislim da je dosad već zaslužio ulicu u Zapruđu za 50 godina. Ono što nije bilo isto, to sam bio ja. A malo što uopće može poslužiti kao tako precizno mjerilo za to što mi se sa glavom i životom događa kao reakcija na pjesme Pipsa uživo. Poput svakog pravog psihijatra koji ima svog psihijatra (nas), Ripper umije elegantno kristalno jasnima učiniti dotad zamućene i potisnute misli i osjećaje, i "natjerati" te da se s njima suočiš na nekako najprirodniji i najsmisleniji način. Obično šaljem u tri pičke materine onoga koji mi mudruje, soli pamet, objašnjava kako se treba živjeti i uvjerava kako se mora raditi na sebi, oplemeniti duh i svakoga dana napredovati, ili uopće i na koji način ulazi u sfere koje smatram potpuno osobnima i ničijim poslom osim mog. Jedino što po tom pitanju puštam unutra i dajem priliku da utječe i mijenja, to je muzika. U ovom slučaju se radi o autoru koji to ne radi "en face", pokušavajući "pomoći" direktno nama, već uvijek i zauvijek iznova čisti samo i jedino sebe. A činjenica da je on, baš kao i ja, ili onaj neki lik pored mene na rubu suza, sastavni dio tog mikrokozmosa zvanog Zagreb, automatski znači da se toliko toga razumije i podrazumijeva i bez da se kaže ili otpjeva, i da se s toliko toga može poistovjetiti i bez da se nužno proživjelo isto. Jednom kad je formula do toliko krajnje mjere introspektivna da probije barijeru i postane uopćena, na korak je do toga da postane nečim što ni u kojem drugom obliku ne bismo popušili - univerzalnom istinom. A još ako ju znaš obogatiti poetičnošću, bližiš se tome da se pretvori u vječnu, nesalomljivu. Baš zato kažem da su to bili, i uvijek će biti, ti isti stari Pipsi, ali da sam ja bio drugačiji. Ne mogu i ne želim, naravno, ovdje dijeliti konkretno čime je to rezultiralo, ali sam spreman priznati da mislim da sam neke stvari shvatio i da su opet čisteći sebe počistili i mene. Hvala.

Za one koji žele znati manje, brzinski pregled činjenica za koje mislim da bi mogle nešto predstavljati. Viktor na basu je, čini se, postao svojevrsni dobri duh benda - blaženim osmijehom umije izbalansirati nemire koji tu i tamo buknu u pogledima. Na početku su svirali "Mafiju", "Novac" i "Mrgud, gorostas i tat" što se može protumačiti kao iskaz potpunog povjerenja i sigurnosti da smo najviše njihova od svih publika. Posllije se dogodio i poptuno neočekivani "Foxtrot", čemu se opet možemo nadati tamo negdje 2029. Vraćen je, hvala bogu, "Bog" (iako se čini da je to urađeno spontano, navodno ni nje ni "Narko" nije bilo na spisku, što je podosta očigledan dokaz da im se dalo), a uzvici "Bolje" su su mogli i bolje proći, čini se da na nju isto možemo zaboraviti u dogledno vrijeme. "Poštara" (ujedno i jedinu obradu, posvete Haustoru, Jinxima i Letu Štukama su na hlađenju) je na prvom od dva bisa Dubravko odsvirao na klavijaturama, za razliku od "Ljeto '85" i "Na putu prema dole" koje nisu odsvirane ni na čemu. Apeliram na povratak "Rosite Pedringo", predugo je nema. "Zdenka" koju inače slabo podnosim je ovog puta bila jedan od najboljih trenutaka koncerta, ali tu titulu ipak zasluženo odnosi prekaljeni favorit "Dan, mrak". Na samom kraju smo, nakon što je bend poimence predstavljen, dobili i ekskluzivnu informaciju da se 12.9. vidimo na Šalati, na kojoj, ako se ne varam, Pipasa nije bilo nekih dvadesetak godina, još od vremena Zagreb gori. Nekako ne sumnjam da će kapacitet od kojih 6 soma ljudi biti u najmanju ruku poprilično popunjen, što će, u slučaju da je u planu solo koncert, označiti novi vrhunac karijere. Baretu, Urbanu, TBF-u ili Letu 3 (to jest, tadašnjim Zagreb gori kolegama, jel') se, pogotovo u zadnjih 7-8 godina, zna redovno dogoditi da zajebu i podbace live. Bilo je tako svojedobno i s Pipsima, ali oni su pak u ovom desetljeću postigli suprotno - transcedentirali, izdigli se do razine gdje više ništa ne može poći po zlu. Dom sportova iz 2014. bi mogao dobiti opasnu konkurenciju u ovoj najdražoj antologiji. Pa se vidimo gore.

ujak stanley // 01/12/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*