home > koncert > The Casualties @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 13/12/2022

kontakt | search |

The Casualties @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 13/12/2022

Odavno sam se pomirio s time da se većine svog života ne sjećam. Gdje sam bio, što sam radio? U redu mi je to. Znam da mi je bilo dobro, i znam da sam valjda svašta možda nešto doživio i mislim svugdje negdje bio. Ono što me jebe, a ne događa se često, ali se evo sad dogodilo, to je kad mislim da se nečeg sjećam pa ispadne da uopće nije bilo tako. Da nisam te 2015. napisao report (kojeg je svojim Facebook tiradama kasnije proslavio Tomi "legenda punka" Phantasma) s istog ovog mjesta s istog ovog benda, bio bih potpuno uvjeren da je tad bio pun klub i da je sve gorjelo. Kad ono, ispada da je i tad bilo dvjesto ljudi samo. Čitam dalje, veli Matej Perkov 2011. da je i u Močvari isto bilo dvjesto. Znači, premisa o kojoj sam namjeravao tipkati kako je bend zbog svoje zloglasne reputacije ispušio publiku je u slučaju našeg grada nevaljala, ovdje očito nisu imali koga izgubiti. Mislim, imali su naravno, ali u usporedbi s tim što predstavljaju (su predstavljali?) na globalnom nivou, ovo je kurčina bila i ostala.

Iako su već te antologijske 2015. (najbolje godine u životima dosta ljudi koje znam, ujedno i najbolje koncertne godine u povijesti grada nam) opasno kružile optužbe na račun frontmena i koncerti po svijetu im bili otkazivani, koliko se sjećam do nas nije doprlo, nitko nije spominjao da je lik sklon silovanju maloljetnica. U međuvremenu je upalo još malo ozbiljnije hajke, pa je tamo negdje 2017., netom nakon još jednog giga u Vintageu, dotični napokon odstupio, i to s pričom da odlazi svojevoljno jer se želi posvetiti obitelji i slično. Znači, nitko od ove trojice likova koji su i dalje u bendu se nikad nije distancirao od lika i djela tog Jorgea Herrere, "bros before hoes", jel. Ako sve te poprilično brojne optužbe prihvatimo kao istinite (iako sam sreo poznanicu na gigu koja im je bila roadie na par turneja i kune se da su to pizdarije), onda se postavlja pitanje o tome je li uopće moralno da ostatak ekipe iz tog benda i dalje vrti pare na tom imenu, a dvadeset plus godina su šutjeli i šute o svim tim gadarijama. Plus što sad imamo činjenicu da nitko više i nije iz originalne postave. Znači, realno, stvarno je bilo vrijeme da se raspadnu, ili barem nastave pod drugim imenom. Kao što se može primijetiti, to im nije palo napamet, vjerojatno stoga što su i oni štakorska škvadra, beskrupulozni mačo momci čiji je život do te mjere obilježen "sex, drugs & rock'n'roll" i "punk's not dead" klišejima da malo izgledaju kao parodija. Ružno zvuči, ali ako se nakon toliko godina nisu makli od punk 101 "for the punx and we are the punks and skins and up the punk oi! oi! oi!" spike koja dotični pravac reducira tek na štafažu za izdrkavanje, onda se da pretpostaviti da i ne isijavaju nekim bogznakakvim intelektom, a kombinacija gluposti i svjetske slave vrlo lako može uraditi da se čovjek osjeti svemogućim i nedodirljivim. Pa onda još mijenjaš 100+ lokacija godišnje, zašto bi pazio što radiš? Hoću reći, istina je po svoj prilici ta da su i svi oni i stotine drugih jebali tisuće sedamnaestogodišnjakinja diljem kugle zemaljske, kao i ta da su te sedamnaestogodišnjakinje često bile prepijane da bi mogle dati svjestan pristanak. Teška je to priča.

Jednako kao što je na Dalekoj obali četiri dana prije bilo trijumfalno i ekstatično, tako je i ovdje bilo pokislo. Nogometaši ispušili, čekalo se da ekipa koja je unutra gledala tekmu a nema karte izađe pa da gig može krenuti. Predgrupe nije bilo, što je s jedne strane šteta jer bismo sigurno u tom slučaju dočekali headlinere u malo boljoj formi, a s druge strane je dobro, jer bi Casualtiesi počeli puno prekasno za jedan utorak. Ovako su počeli u 22:15 i svirali točno sat vremena. Scene očekivane, oni ulickani i napirlitanih čirokana, a u publici polovica tinejdžeri a polovica ekipa od 30+, okorjeli bivši kejos punkeri i skinsi onog đira kojeg nećete susresti u Attacku ili Klaonici, ali će na evente ovog ili sličnog tipa rado potegnuti do tipa Stuttgarta jednom u par mjeseci. Taj relativno novi pjevač je patuljast i zdepast umjereno simpatičan lik, a to koliko je stvarno patuljast se skužilo tek kad se spustio u publiku da nas posloži za (uspješan) wall of death, dok stoji gore nije puno niži od ostalih, tako da sad znamo zašto uzgajaju te rokse metar i po uvis. Ima dosta čišći glas i bolju dikciju od prethodnog, ali je i manja "faca". Jebiga, za ovu muziku frontmen mora imati taj "di ste pičke, pobit ću vas sve" gard, ovaj lik se više čini kao drag dečko. Posvećivao je pjesme ženama u Iranu i prijateljima koji su se ubili ili predozirali, i to tako što je tražio asistenciju od ekipe iz prvih redova da mu budu prevoditelji, pa je to izazvalo sprdnju, i komentare tipa "Kaj je reko, žene na Jordanovcu?", "Za sve kejos panksice iz Irana!" i "Kaže se Irak!".

Inače je taj njegov manevar sa spuštanjem dolje negdje po sredini giga taman i bio neka prekretnica nakon koje su se ljudima otpustile ručne, dotad je baš bilo turobno. Ne kažem da je u iti jednom momentu došlo do stadija da je išta više od "zabavno" ili "ugodno", ali da smo se malo stiskali i naguravali i nosili na ramenima i pjevali, jesmo. Jedini pokušaj pozornične akcije (mali Vid) je mučki prekinut od strane pičke od redara koja je divljački s leđa katapultirala lika na glavu dolje, baš je loše izgledalo. Sreća da je ovaj navikao rušiti se svaki dan uzduž i poprijeko gradskih pločnika, pruga i prometnica, inače pitaj Boga.

Ne mogu reći, svirka kao svirka je opet bila čestita. Potpuno mi je razumljivo kako je ovaj bend dobacio do statusa ponajvećih street punk njuški, jednostavno su prilično zarazne pjesmice, odsvirane besprijekorno i sa stavom. Uz cijeli taj kontekst koji ih prati, očekivao bi čovjek puno veću dozu neke šminke u nastupu, osim outfita toga nema toliko. Ono od čega veliki festivalski bendovi tako često pate u manjim prostorima, kad ti je svaki pokret, pogled i slovo pomno uvježban i tempiran, pa ispadneš potpuni pozer kad su ti ljudi na metar udaljenosti, to isto nije primijećeno. Prisebni su dakle do neke mjere, znaju pročitati prostoriju i prilagoditi se situaciji, ne forsirati ako ne ide. To je više odlika novog pjevača nego bivšeg, ovaj nije nas nagovarao na onaj notorni "chicken fight". Igraju za raju ali ne zanemaruju taktiku, sluteći da ih možda na bis ne namjeravamo ni zvati, naprosto su odmah ostali na stejdžu malo duže od planiranog, i udarili još "We Are All We Have", najgluplju i najhimničniju, samim time i najbolju.

P.S. Umalo smetnuh s uma napisati da je ovo bila prva u nizu svirki kojima se obilježava deseti rođendan Vintagea, te da im ja naprosto čestitam.

ujak stanley // 14/12/2022

Share    

> koncert [last wanz]

cover: LAIBACH @ Boogaloo, Zagreb, 05/10/2024

LAIBACH @ Boogaloo, Zagreb, 05/10/2024

| 07/10/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Damir Imamović @ Lisinski, Zagreb, 02/10/2024

Damir Imamović @ Lisinski, Zagreb, 02/10/2024

| 05/10/2024 | dora pavković |

>> opširnije


cover: THE HU + SOLENCE, 17/09/2024, Tvornica, Zagreb

THE HU + SOLENCE, 17/09/2024, Tvornica, Zagreb

| 20/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: MUDHONEY + SØWT @ Tvornica kulture, Zagreb, 15/09/2024

MUDHONEY + SØWT @ Tvornica kulture, Zagreb, 15/09/2024

| 16/09/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: EINSTURZENDE NEUBAUTEN 07/09/2024, Tvornica, Zagreb

EINSTURZENDE NEUBAUTEN 07/09/2024, Tvornica, Zagreb

| 12/09/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*