Za svoj prvi ovogodišnji koncert odabrao sam, ni manje ni više prvi ovogodišnji (ako se ne varam) "indie/emo post-rock/naočale/punk gig", a koji je ugostio jednog domaćeg i dva belgijska benda. Kako je koncert nosio predznak "post-rock" time sam mislio odraditi i svoju godišnju "post-rock" porciju, pa da sam miran do kraja godine. Osim ako EXPLOSIONS IN THE SKY ne odluče ponovo explodirati u Zagrebu. Iako sam dobro okasnio s obzirom na zakazano vrijeme početka koncerta, MUTUAL OF OMAHA, domaće snage, svirali su tek svoju treću-četvrtu pjesmu. Razgovarajući kasnije s jednim njihovim članom, drug Horvi i ja, nismo uspjeli saznati imena pjesama, jer ni oni sami nisu baš sigurni kak se zovu, pa ćemo preskočiti nabrajanje pjesama i njihovih imena. Ionako je u instrumentalnoj post-rock formi, samo autorima jasno zbog čega se neka pjesma zove ovako, a druga onako, iako bi moglo biti i obrnuto. Što se mene tiče, a time ne otkrivam toplu vodu, mogli bi ih zvati prva, druga… MOO činili su mi se vrlo moćno i uigrano u klasičnoj post-rock formaciji od dvije gitare, basa i bubnja. Osim što svojom glazbom pridonose mijenjanju moje svijesti prema post-rocku, pridonose i koloniji basistica u rokenrolu, koju su povećali za jednu članicu. Nakon odgledanog i odslušanog belgijskog TRANSITa ustanovio sam da su mi MOO bili bolji. To dakako ne znači da su TRANSIT bili loši, čak štoviše, i oni su me iznenadili svojom dobrom svirkom, no s obzirom da su im pjesme nešto laganijeg tempa od MOO, time su i zamorniji za koncertno slušanje. Samim time, njihovo dosad jedino izdanje, Broadleaves vs Conifers EP, bolje "leži" u opuštenom ležećem položaju. Kao što i poslovica kaže "cuker koms cu lect", tako nas je na kraju ovog "gig" dočekala i prava poslastica. ANSATZ DER MASCHINE su četvorica mladaca, koji su istrčali u odijelima i rasporedili se za dva saxofona, sintić i ogroman stol pun svakakvih elektro "điđa" i "geđeta". S prvim taktovima podsjetili su me na Ghastly Beyond Belief ploču MILADOJKE YOUNEED i to je bilo dovoljno da me osvoje. Ionako malobrojna publika do njih se već i prorijedila, no oni koji su otišli prije kraja, mogu samo žaliti jer su propustili jedan odličan bend. Kroz glazbu ADM-a putovali smo prostranstvima kraut-rocka, podsjetili se muzike iz filma Posljednji kineski car (Sakamoto/Sylvian) i uživali u moćnim zvukovima saxofona. Na kraju, ADM su se vratili na zasluženi "bis", no simpatično su se ispričali da su odsvirali sve svoje pjesme i da nažalost više nemaju materijala. A nitko nije imao snage reći "Onda, sve ispočetka, za društvo iz kuta!".

Odličan koncert za otvorenje (čini se) odlične koncertne godine!

pedja // 11/02/2008

> vidi sve fotke // see all photos