Malo tko je početkom 90ih zapazio The Suncharms, sheffieldski indie shoegaze band, u navali mnogih sličnih bendova. Vjerojetno iz tog razloga, a i pokojeg drugog, stali su na dva EP-a (The Suncharms i Tranquill Day) i otišli u ropotarnicu povijesti. No, nekako s povratkom shoegazea u skoro pa mainstream tamo polovicom 2010ih, kada su se uspješno vratili My Bloody Valentine sa m b v albumom, Slowdive sa izvrsnim istoimenim albumom, ukrcali su se na novi vlak shoegazea i sad već desetak godina putuju prilično uspješno s njim. Nedavno su objavili i treći album, Darkening Sky, potrvdili su da su možda devedesetih godina bili premladi da bi ostavili osjetniji trag.



Nema baš tu puno novih filozofija, a nema tu ni previše klasičnoh shoegazea sa zidovima buke. Ovdje više prevladava melankolična atmosfera, dozirana psihodelija, sanjive gitare i lijeni vokal, koji nas ipak ne uspavaju nego vode kroz kolekciju simpatičnih indie songova.
Stone Tape Rewind spaja psihodeliju, jangle pop i diskretne country elemente, Annabel Lee, inspirirana Poeovom poezijom, donosi balans između dream popa i klasičnog britanskog indie zvuka, Monster To Me pokazuje da nisu zaboravili shoegaze korijene, 1000 Years ima asocijaciju na JAMC i zarazan refren koji bi mogao i na stadione, a završetak albuma sa A Snowstorm je u ugodnom raspoloženju koje me podsjetilo na Matijine Marshmallow Notebooks i završava upravo na najbolji mogući način.

Slušajući ovaj album, preslušao sam i ranije EP-ove i dva novija albuma, i mogu sa sigurnosšću reći da je ovo najbolje izdanje The Suncharmsa, čvrsto, sigurno i iskusno i jako mi je drago da mi se pjevač benda Marcus Palmer javio i uputio na slušanje albuma.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 04/08/2026