Svaki put kada odlučim ići na koncert koji se održava u klubu Močvara, mišljenja sam da je to zadnji koncert koji će se održati na tom sada već kultnom mjestu. Klub Močvara je jedino mjesto duž cijelog Zagrebačkog savskog nasipa koje ima kulturološku vrijednost, mjesto gdje su mnogi mladi umjetnici imali priliku pokazati svoju kreativnost (bilo muzičku, bilo koju drugu), na žalost gradska vlast ne djeli moje mišljenje, zbog čega Močvara danas slovi nešto kao ilegalno gnijezdo pred zatvaranjem, koje ipak ima svoj program djelovanja i dalje daje priliku mladim bendovima da se eksponiraju.

Sa već spomenutim mišljenjem uputio sam se savskim nasipom i negdje oko 21.00 upao u Močvaru. Ušavši u klub iznenadio sam se vidjevši mali stage smješten u predvorju kod šanka. Jedna gitara sa pojačalom, dva mikrofona i jedan dio bubnja sa činelom na kojem piše WCIF sačinjavali su svu opremu hrvatsko-japanske kombinacije sastavljene pod nazivom WELCOMIN COMMITTEE IN FLAMES. U 22.00 Kazuko Kono i dečki iz Zagreba Mr. Drumsonic i Dado Eichmann započeli su pred dvjestotinjak posjetitelja (po mojoj procjeni) svoj show.
Uvodnim pjesmama TAKE YOUR TIME, YOU BETTER RUN i NO YOU DONT pokazali su sa kolikom energijom raspolažu, koja im je i glavni adut s obzirom na minimalni broj instrumenata (jedna gitara i pola bubnja). Kratke stvari, ne duže od dvije minute, odsvirane žestoko bez stanke između pjesama formula je koje su se držali u nastavku: SHE BOP, GONNA GONNA, WHIPLASH. Osim pjesama za koje se može reči da spadaju u kategoriju agresivnog trash n rolla s rock a billy ritmovima, WCIF-i drže i do scenskog nastupa (što je vjerujem oduševilo sve brojniju publiku) u kojem je mlada sićušna japanka Kazuko za vrijeme njihovog 45 minutnog nastupa osim pjevačke uloge dobro odigrala i ulogu akcijske protagonistice: valjanje po stage-u, penjanje po zvučnicima, trčanje kroz pobliku. Drugi dio koncerta na stvarima: FUNTIME, GOIN MY WAY, NO PLACE TO HIDE pripao je bubnjaru Mr. Drumsonicu, koji je svoj bubanj sa stalkom premjestio među publiku, te je žestokim ritmom pratio gitarističke rifove koji su dolazili sa stage-a. Na kraju njihovog nastupa bacio sam pogled na song-listu i zamislite ovo, oni su otprašili 20 stvari u 45 minuta (slično kao RAMONES-i prije trideset godina).

Još pod dojmom munjevitog nastupa WCIF-a publika se preselila u prostor kluba koji je i predviđen za održavanje koncerata. Oko 23.00 Erotic Biljan i njegovi Heretics-i pjesmom SUPERSTICKY započeli su svoju garage rock furku, koja je trajala punih sat vremena u kojoj su prezentirali svoj jedini do sada objevljeni album nazvan kao i uvodna pjesma. Zanimljiv je bio pristup frontmana grupe Jure the Wildmana prema nježnijem spolu u publici, koji je sišavši sa stage-a počeo grliti i hvatati prisutne gospođice uz stvari TIPS FROM THE LIPS i KEROSENE LIPS. Osim što su savršeno pokazali kako se svira garažni rock (vidljiv utjecaj MC5, Detroit Cobras, Sonics) kroz stvari: CALL ME WILD, CANDY MAN, YOU MAKE ME BAD, Heretcs-i su kroz ispuštanje dima raznih boja na stage-u stvarali i vizualni doživljaj.

Zarazni žestoki rifovi gitara Erotic Biljana (solo) i Screamin Yeah Žalca (ritam) pračeni ritam sekcijom Elene Barefoot (bass) i Jana The Guna (drums) u stvarima: WILDMAN, X-RAY MAN, WHY doveli su atmosferu u publici do vrhunca, što je bilo vidljivo u reakcijama većine prisutnih kroz: ples, skakanje pjevanje, vrištanje. Završetak koncerta pripao je pjesmama BURNSIDE BLUES, HONEY POT i BOOM BOOM u kojima je do izražaja došao zvuk usne harmonike.

damir // 13/03/2008

> vidi sve fotke // see all photos