Tog jutra je preminuo Dražen Vrdoljak, velikan rockerskog pera i jedan od rijetkih upornih boraca s vetrenjačama, hrvatski John Peel... Počivao nam u miru, a tvoje životno djelo uvijek će ostati zapamćeno po prvoj jugoslavenskoj rock enciklopediji, knjigi "Ništa mudro", tisućama recenzija, eseja, kritika, novinarskih radova i radio emisija u kojima si predstavljao nebrojeno mnogo umjetnika iz oblasti gotovo svih vrsta glazbe. Nenadoknadiv gubitak... Do posljednjeg trenutka ničime nisi odavao svoju tešku bolest jetre koja je unatoč presađivanju odbacila tvoj organizam. Junak i borac do posljednjeg trenutka života. Budući da su prve dvije polufinalne večeri odigrane u Route 66 (1.i 8.IV 2008.) kada su nastupali samo izvođači iz Zagorja i pobjedili GRID GRDI i KREUTZ (oba iz Zaboka), te su Grid Grdi ljubazno svoje mjesto u finalu prepustili mladićima NAUTILUS (također iz Zaboka), sada je ostalo samo još jedno prazno mjesto koje će se odlučiti u petak, 16.V.
Ove večeri nastupila su samo 3 izvođača jer su Tarsier Quartet u posljednji trenutak bili prisiljeni odustati zbog nekih njihovih osobnih razloga. Priznajem da me smrt kolege i bliskog poznanika s press konferencija jako pogodila, te je nekako prvi sastav VELI JOŽE iz Zagreba pomalo ublažio moju osobnu tugu. Njih smo već upoznali kao demo sastav s Novog zvuka u Saxu (19.II 2008.) i kroz recenziju d.i.y izdanja "Ovo su vrlo žestoki dani", a sastav čine Zoran Bogdanović (bubnjevi), Tomislav Kamenski (bas), Miro Ojvan (vokal, gitara) i Goran Markov Knežević (vokal i gitara). Njihovo glavno oružje su izuzetno emotivni i ponekad vrlo sofisticirani tekstovi hrvatskog pjesnika Stjepana Mihalića na čemu su u potpunosti koncipirali svoj večerašnji nastup. To je individualna lirika o izgubljenim ljubavima, nerazumjevanju i nesporazumima, erotici i bolnim, uglavnom neoptimističnim uspomenama, no unatoč sjajnoj tekstualnoj potki, glazbeno su previše orijentirani na tradicionalnu rock patetiku s kojom gube na intenzitetu i senzibilitetu vješto sročene lirike. Sve se tu kreće od tradicionalnog rocka (Dylan ili Byrdsi) do poveznica s laganijim sintagmama Azre ili nepatetičnog stila Balaševićeve ekipe kada jednom nogom stupi u sličan teritorij. Momci su fini i kulturni, no evidentno je da imaju preteške tekstove za relativno elegična glazbena raspoloženja. Drugi sastav bili su WHITE STEEL iz Lepoglave, zanimljiv metal band koji ima jaki adut u scenskom nastupu. Prvo su izašli kao kvartet (Puksi i Zhuga - gitare, Ante - bubnjevi i Krush - bas), zakrabuljeni u 'postmodernističke' toge izvevši recitirani prolog kao da poput čuvenih američkih death metalaca Nile dešifriraju značenje nekog starog pergamenta. Pa malo dimne zavjese i nakon toga dolazi pjevačica Ivana, te počinje žestoka metal svirka s elementima power i progressive metala. Sami kažu da su im uzori Drem Theater, Symphony X, Satriani, Metallica, Iron Maiden, Steve Vai, Pearl Jam, Blind Guardian, Disturbed..., a to se i osjeti u njihovom zvuku. Tekstovi su im na engleskom jeziku, a zbog same pjevačice ponekad zazvuče i poput Nightwish. Jedan od najboljih glazbenika je bubnjar koji uz prelamanje mnoštva ritmova njihovim stilu pridodaje plesni nu-metal segment poput nekadašnjih Mental Harakiri (koji su se, usput, raspali). No, velika boljka su im prilično plitki i neubjedljivi tekstovi. Kada riješe taj problem imati će vrlo dobre karakteristike. Posljednji u večerašnjoj konkurenciji nastupili su ALTERA iz Zaprešića, trio u kome je gospođa Kristina Bedić u poodmaklim 40-tim godinama na bas gitari, njena dvadesetpetogodišnja kčerka Maja na gitari i vokalu, te 30-togodišnji Dado Barbir na bubnjevima. Postoje već 10 punih godina, imaju 5 snimljenih materijala ("Squash You All Flat", "Promo cd", maxi singl "Ablaze", DVD "7 Years Under Ground" i "Alternations") i tridesetak održanih koncerata (Močvara, Pauk, Boogaloo, Aquarius, KD Vatrloslav Lisinski...), a prepoznatljivi su po tome što redovito nastupaju na obljetnicama smrti Kurta Cobaina jer su odličan Nirvana cover band. Nirvana im jest glavni uzor u skladanju njihovih autorskih pjesama, ali ima tu i Metallice, a i punka, r'n'r-a, hard-rocka i novog post-grunge i indie-rock zvuka. Zvuče sjajno, melodično, kompaktno, aranžmani su im sasvim jednostavni i nepretenciozni, a tekstovi na engleskom su senzibilni, pomalo depresivni i obiluju posve razumljivim emocionalnim preokupacijama. Sve je to britko napravljeno i urađeno (gospođa Kristina, ili Maša, je profesorica engleskog jezika), tako da uz sjajnu glazbu i korektan profesionalan nastup žiri nije imao mnogo problema izlučiti pobjednika. Premda je razlika u bodovima bila veoma tijesna, Altera je zasluženo pobjedila i odlazi u finale. Dok su se zbrajali glasovi žirija, publiku je na nekih dvadesetak minuta zabavljao odličan sastav DEMOLITION ADICT iz Zagreba u kojoj su dječaci od nekih 14-15 godina, ali vražje opako sviraju rock-metal s utjecajima death i black metala kao da su spojili Metallicu i Sepulturu. Posebno se izdvajao odlično nabrušeni bas gitarista u sprezi sa momčićem na grubim i odriješitim crust vokalima na engleskom jeziku. Bravo momci, tako se to radi! Sve izvođače, kao i večerašnjeg pobjednika najavio je organizator Goran Vrgoč koji je napravio nevjerojatan potez da njegov band Grid Grdi ne nastupi u finalu zbog mogućih zlih i zajedljivih jezika 'kako je potplatio žiri'. O poštenju ovog festivala ovo dovoljno govori. Goc je krajnje korektna osoba koja je rekla 'bolje da nastupe mladi Nautilus, pred njima je budućnost i oni žive za to što rade, moj band je rock grupa koja svira za vlastiti gušt, mi se ne želimo takmičiti, mi samo uživamo'.
Ništa nisam prigovorio zvuku? Ma, kada je mister Bixi na svojem čuvenom razglasu i na tonskom pultu gdje u tančine studira zvuk svakog izvođača, to je kao da slušate sjajno producirani band. On i najlošije sastave ozvuči tako da niti sam sastav ne može vjerovati da mogu tako dobro zvučati. A ako pročitate izvještaj s Gang Of Four koncerta, biti će vam jasnije što ovaj tehnički potkovani i opremljeni mag zvuka predstavlja. Nakon prospavane noći kod organizatora Goca (Goran Vrgoč), otišao sam oko 15 h popodne ponovno do Golubeka čekajući vlak za Zagreb i vidio da je sastav THE ALIBOR iz Knina već došao. Šteta što nisam imao vremena da porazgovaram s njima... Druge večeri nastupili su također samo troje izvođača - uz The Alibor, tu su još bili S3NGS i VALUNGARI (Zagreb). Ovi posljednji su odnijeli pobjedu. A ja sam morao u Zagreb s tugom zbog Dražen Vrdoljaka, čežnjom što večer prije nisam bio na Shellacu u Močvari, predrasudama o tome što neću pogledati večerašnje polufinale HGF-a i konačnim ispunjenjem dječačkih snova što ću te večeri po prvi puta u životu gledati moje najveće rock ikone Gang Of Four. Nevjerojatan osjećaj, da se žalostim ili radujem? I šta izabrati? Zna se, Gang Of Four, tu nema dileme...

horvi // 14/05/2008