Ovogodišnji G8 samit regionalnih punk rock bendova ove se godine nije održao ni u Velikoj ni u Puli, već u Zadru, na ponovno pokrenutom Live & Loud festivalu u zadarskom Kapetanskom parku.

Ovo je peto izdanje festivala, no prvo nakon višegodišnje pauze, i od samog je početka, od objave izvođača koji će nastupiti, uzburkalo duhove u Zadru: mnogima se nije dopala činjenica da je 14 bendova pravilno raspoređeno na hrvatske i srpske (uz sarajevski Ofsajd). To je imalo za posljedicu pritiske, prijetnje i milijun drugih problema koje su uporni (čitaj: tvrdoglavi) organizatori predvođeni Stipom iz Alergije uspjeli riješiti i festival manje više uspješno održati.

E sad, zašto manje više? Pa, problema je bilo jako mnogo: loša rasvjeta prije svega, koja se sastojala od par reflektora sumnjive crvene boje i još je samo falio crveni zastor pa da cijeli stage počne ličiti na kurveraj; loše ozvučenje koje je često dovodilo do mikrofonije i s tim u svezi neiskusan ili nezainteresiran tonac koji je to trebao sprečavati; te relativno slaba posjeta (sve skupa oko 450-500 duša, ali velikim dijelom iz Osijeka, Novog Sada, Zagreba i drugih gradova, dok je lokalna punkerija gadno podbacila). Velik dio lokalne ekipe cugao je dolje ispred ulaza u park žaleći se na visoke cijene, na line-up, na ovo, ono, no to je već uobičajena slika među punk populacijom ne samo u Zadru. Punk publika je jednostavno loša publika i to su već nebrojeno puta dokazali na festivalima ovdje i vani. No, s druge strane bilo je i mnogo dobrih stvari: prije svega sama lokacija Kapetanskog parka, košarkaškog igrališta u samom centru Zadra smještenom u parku iznad zgrade županije, zatim dobar izbor bendova koji se uglavnom svi znaju i često su svirali zajedno što je automatski stvorilo prisnu i prijateljsku atmosferu, ne previsoka cijena ulaznica (100 kn za dva dana stvarno nije mnogo, a ni cijene ića i pića u samom parku nisu bile astronomski visoke), činjenica da je bilo coca cole u limenci po cijeni od 10 kn što se stvarno rijetko viđa i na čemu moram čestitati ekipi, uz prekrasno ljetno vrijeme taman nakon nekoliko izrazito hladnih gotovo jesenskih dana.

A tu je i ono što je mene osobno najviše razveselilo: opuštena atmosfera i super spika koja je vladala među izvođačima, posjetiteljima i publikom. Moram priznati da, kad sam prvu večer došao pred ulaz i vidio svu onu punkeriju, pomislio sam: "Jebote Hadžo, koji ti kurac tražiš ovdje?", no ispostavilo se da je tu došla i hrpa mojih prijatelja, poznanika, nekoliko, hm, prijateljica i prilježnica, tako da su mi oba dana festivala prošla u iznimno ugodnom druženju i vrhunskoj zajebanciji, što Live & Loud stavlja kao potencijalnog kandidata da postane jadranski DOF, ono što Viva La Poola nikada nije uspjela postati. Što se samih izvođača tiče, neću mnogo govoriti o njima jer većina vas ih vrlo dobro zna i već sam x puta pisao o njima. Prvu večer najbolji utisak ostavili su headlineri, Talijani Los Fastidios, sa svojom kombinacijom melodičnog street punka i ska glazbe uz neizostavne anti-fa tekstove i ljevičarske političke stavove (jedina je jebada što pjevaju uglavnom na talijanskom, ali veseli vokal Enrico pobrinuo se da nam u pauzama između pjesama opiše koja pjesma o čemu govori); Novosađani, melodični ska punkeri The Bayonets koji su sami bili dosta razočarani svojim nastupom (previše alkohola i premalo sna), ali su svejedno otprašili energičan set novijih i starijih pjesama otpjevanih na engleskom također sa izrazitom anti-fa porukom, pri čemu se refren "woo-wooo-wooo stay young forever" još dugo nakon njihovog nastupa mogao čuti iz backstagea, te osječki zajebanti Grupa tvog života koji su kao pravi selje-belje nastupili s lubenicama na glavi te u revijalnom tonu odsvirali većinu stvari sa svog debi albuma uokvirene dvjema novim pjesmama: "Kereća sudbina" je tipična GTŽ pop punk zajebancija na prvu loptu dok je zaključna "Viktor Laszlo" urnebesan jednominutni hc uragan, totalno odvaljen i različit od svega što je ekipa do sada napravila.

Među ugodnija iznenađenja prve večeri treba ubrojiti i čvrst i energičan nastup smederevskog kvarteta Gavrilo Princip čiji je melodični buntovnički punk rock uhvatio dobre korijene sudeći barem prema reakciji zadarske publike, a slično su prošli i Ofsajd, brzi punk rock kvartet iz Sarajeva s izrazito socijalno angažiranim tekstovima, dok su meni najslabiji utisak ostavili neslušljivi zagrebački punkeri Spierdalaj koji su rasplesali nekoliko skinjara-svinjara ali otjerali sve ostale, uključujući i mene, te zadarske mlade snage Tehnička greška koji nisu nešto mnogo tehnički griješili, ali nemaju ni neke izražajne pjesme koje bi nakon što jednom uđu u uho tu i ostale. Ali mladi su, ima vremena... Drugu večer obilježili su problemi s nestankom struje što je gadno skratilo nastup bečejskog Infrakta, a slično se dogodilo i na kraju nastupa Super s karamelom. Kako i SSK čini ekipa iz Infrakta, dobio sam dojam da su oni zapravo krivi za kuršlus jer donose lošu karmu. Inače, oba benda su imali solidne nastupe, no cure iz Karamela zvučale su kao duet Mini Maus i Betty Boop, toliko trashy i falširano da je to strašno, ali nove stvari, poput pjevnih "Glavobolje" ili "PMS"-a obećavaju još jedan jako slasan zalogaj melodičnog pop punka s okusom karamele, kad god se pojavi. Zadarski Rewolti su otvorili drugi dan i, kao i Tehnička greška dan ranije, svirali pred ukupno četiri i po posjetitelja, ali ostavili su bolji dojam nego u Osijeku prije šest mjeseci i možda nešto i bude jednog dana od njih.

Tko god je slagao line up drugog dana mora da je bio pijan ili lud, jer je nakon SSK stavio Gužvu u 16-ercu koji su brojem posjetitelja pokazali da su zaslužili kasniji i bolji termin. Stvarno je nevjerovatno kako vjernu publiku ovaj bend ima i kako im jedu iz ruke. Ja nisam fan Gužve, nisam to nikada niti bio, ali ne mogu im poreći profesionalnost i iskustvo s kojim ulaze u svaki nastup. Ovaj put su ponijeli i vlastita pojačala što je vjerojatno bio razlog da su imali bolji zvuk od ostalih bendova na festivalu, uključujući lokalne heroje Alergiju koji unatoč tome što postoje od 1994. nikad nisu uspjeli izaći izvan ograničenih okvira lokalnog kult sljedbeništva. Nakon što je odsvirao solo na usnoj harmonici na "Zavadi i vladaj" Stipe je bacio usnjaru u publiku te iskoristio priliku da javno pokudi lokalne strukture vlasti ("Žale se na buku? Prije pet godina imali smo jači razglas, ali tada nije bilo Srba"!). Bilo je lijepo čuti opet "Bepu Bagulina" ili "Dalmatinsku", jedino mi je žao što nisu odsvirali i svoju himnu "Četvrti stalež", ali i ovako su potvrdili kvalitetu na području angažiranog melodičnog punk rocka.

Onda su nastupili ponovno reaktivirani 2 minuta mržnje koji imaju legendarni status, ali ne i popularnost među širom publikom, tako da se tijekom njihovog nastupa gledalište skoro potpuno ispraznilo. Slaja i ekipa su izveli solidan set pjesama sa svog povratničkog albuma "Moderrna omladina" i nastupu se nema što prigovoriti, osim činjenice da sam ih gledao nekoliko puta u Novom Sadu, na domaćem terenu, gdje je atmosfera u publici bila mnogo bolja. Oni su ipak trebali nastupiti prije Gužve i Alergije jer bi to bila logična priprema za zvijezde večeri, novosadski Atheist Rap, koji je okupio najveći broj ljudi na oba dana i ujedinio ih u zborno pjevanje odsviravši potpuri svojih najvećih hitova uz jednu novu stvar, sjajnu "Takav je život". Iako je sve tu štimalo, možda sam malo prečesto gledao Ateiste u posljednjih godinu dana i ovo je bio jedan od onih nastupa koji me nije nešto previše impresionirao.

No, kad se sve zbroji i oduzme, ovo je bila jako dobra reinkarnacija starog festivala koji je pokazao kako još postoji potreba za njim. Najvažnija od svega jeste činjenica da je festival održan bez i jednog jedinog incidenta, unatoč svim prijetnjama upućenima organizatorima. To je i najvažniji rezultat ovogodišnjeg Live & Louda i glavni zalog za budućnost festivala koji bi ponovno trebao dobiti redovno godišnje izdanje posljednji vikend u srpnju te bi uspjeh ovogodišnjeg izdanja trebao poslužiti kao platforma za ispravak problema s rasvjetom i zvukom kako bi se sljedeće godine, uz dovođenje jednog ili dva jača strana imena, festival vratio na mapu must-see festivala. Ja mu želim puno sreće i naravno da se vidimo opet u Zadru 2009!

Hadžo, živ i glasan!

hadžo // 04/08/2008

> vidi sve fotke // see all photos