To je nekako i najprikladnije reći - zabavljala su se tri metal sastava jer osim one šačice promatrača (1/3 publike činili su bandovi) potencijalnih 'party' klijenata i nije bilo. Što se to dešava s metal publikom koja zna kukati da nema nikakvih događanja uistinu ne bih znao objasniti na odgovarajući način. Nezainteresiranost, ksenofobija, neinformiranost...? Nije da su ova tri sastava toliko loša da ne bi mogla proći onu granicu relativno pristupačnih metal demo izvođača, ali da baš nema niti jednog od onih momaka i cura koje viđate svakog dana u majicama Iron Maiden i Metallice je alarmantna činjenica. Prije koncerta ton majstor Bixi mi je rekao da bi u njegovom Zaboku na ovakav koncert došlo barem 2-3 puta više publike, te da mu se čini kako će baš zbog pomanjkanja feedbacka mnogo toga djelovati mlohavo, što se na kraju djelomice pokazalo i točnom pretpostavkom. Zbog toga niti jedan od ova tri sastava nije htio prvi nastupati, pa je Bixi odlučio da njegov UROK krene prvi. Onako, kud puklo, da puklo... Elem, UROK iz Zaboka su izašli prvi kao kvintet (dvije gitare, solo vokal, bas i bubnjevi) i osim upečatljivog gitariste i Bixija na bubnjevima ostatak momčadi je statički odtrpio manjak audijencije. Ipak u polupraznom KSET-u svirati tehnički potkovani melodični oldschool thrash metal koji groove efekt može izazvati u spregi s publikom koje nije bilo odrazio se i na sam sastav. To se najviše afektiralo na pjevača i basistu koji su se skoro pa zacementirali, a nevolja je vrlo brzo snašla i drugog gitaristu kojem je pukla žica i većinu koncerta proveo je u posuđivanju druge gitare za koju nije mogao pronaći odgovarajući remen, tako da je na kraju sjeo na monitore i odsvirao čitav koncert u sjedećem položaju. I sami su shvatili da ništa ne valja forsirati pa su koncert priveli kraju kao jednu dobru tonsku probu za sebe, kamermana koji je snimao čitav nastup i audio zvuk koji se ovom prilikom također bilježio. WHITE STEEL iz Varaždina, odnosno Lepoglave su očigledno došli 'pokoriti' velegrad ozbiljno se pripremiviši za veliku promociju koje na žalost nije bilo. U njihovom konceptu sve je bilo manje-više pripremljeno kroz dotjeran pristup. Bizaran image s nekakvim stepenastim zakrabuljenim kapuljačama nalik na prethistorijske dinosaure (svaka čast dizajneru), izlazak na pozornicu, dimna zavjesa, zvuk, svirka... A svirka im je čudna i vrlo dobra kombinacija nu-metala, groovea, hard-rocka s puno energije i aranžmana u kojima ima suptilnih elemenata atmosferičnih i psihodeličnih gitara, naglašenih bas linija, mjestimičnih izleta u mathcore i izmjena tempova brzo/lagano. Jest, mene su iznenadili spram one svirke na ovogodišnjem polufinalu HGF-a u Zaboku gdje su imali daleko jaču konkurenciju, doduše u nekim drugim žanrovima. Pjevačica Ivana ima prodoran i upečatljiv visok vokal na engleskom, vrlo dobro je podnijela teški teret nedostatka feedbacka što je čitav band vrlo dobro ukapirao i na kraju su odvalili svirku dobro se zabavivši. A uz njih jedini pravi interesenti za tulum bila su dva momka koja su prazni podij iskoristila izvodeći komične i namjerno šlampave akrobatske gegove poput stajanja na glavi, valjanja po podu i plesanja kvazi breakdancea da sam se nasmijao do suza. Sjetite se onog spota Fat Boy Slima "Praise you"... nešto vrlo slično. Za njihovu samu svirku čak mi niti Bixi koji je više od dva desetljeća u metalu nije mogao nešto smisleno reći. Čudan su band koji pokazuje odlike originalnosti u svim tim kombinacijama stilova koje su protkali u svoj opus. Na kraju su izašli TIRANIA iz Zaprešića koji su najavljeni kao kvartet, ali su ovom prilikom na pozornici nastupili kao trio. Pretpostavljam da je četvrti čovjek Filip Stojmenović član sa strane koji je zadužen za samplove i tehničke finese bio negdje na galeriji iza miks pulta. Frontman i gitarist Danijel Puškarić izašao je našminkan u Kiss/ Alice Cooper stilu i predstavio se kao opak momak, a band je otprašio svoju kombinaciju metala i alternative na solidan način. Basist ima zanimljive shematske linije svirke i šteta je što su odugovlačili s nastupom počevši nekih 20 minuta prije ponoći tako da im je nastup trajao jedva 15 minuta. Pretposljenju skladbu su opasno falšali (posebno bubnjar koji je namjerno izostavljao po jedan takt), tako da je prvo basist Hrvoje Samec bacio svoj instrument na pod, a onda i frontmen Danijel, a na kraju se na pozornicu sjatilo 4-5 momaka koji su izveli komičan napad na band kao nezadovoljni fanovi. I tu je priči trebao biti kraj. Odmah je puštena glazba s razglasa, a nedugo potom band se vraća na binu i na brzaka svira posljednju stvar, no već je prošla ponoć tako da je sve na koncu izvedeno navrat-nanos. Vidi se da su momci zafrkanti i trebalo bi ih gledati negdje drugdje gdje nemaju skučeni termin i bitku s vremenom. A osim toga, večeras su imali i najveću podršku publike, pretpostavljam prijatelja i poznanika. Zanimljivi momci.

Na koncu, sva ova tri sastava imaju svoje kvalitete, ali i nedostatke, no nisu toliko loši da ih se ne bi moglo gledati i slušati. Jer ipak, večeras je svima njima glavni problem bio manjak publike koji se odrazio i na njihovoj energiji i kreativnom koncertnom potencijalu. A kad se samo prisjetim kakvih sve šlampavih bandova nisam gledao po krcatim klubovima...

horvi // 10/10/2008