EKV su postavljeni na posebno mjesto u mojem muzičkom svijetu. Rastao sam s njihovom muzikom, poistovjećivao se s nekim stihovima (kažem s nekim) a među mojih 5 muzičkih grešaka svakako spada i neodlazak na njihov koncert na brucošijadu ETF-a 1990. Onda su i posljednji puta svirali na našim prostorima. A tada je krenulo. Ivica Vdović (1992), Milan Mladenović (1994), Bojan Pečar (1998) i Margita Stefanović (2002) umrli su i tako je nestao jedan od najutjecajnijih bendova s ovih prostora. Krenule su raznorazne "tribute to" svirke koje sam zdušno izbjegavao želeći da mi muzika EKV-a ostane u najboljem mogućem sjećanju. A onda se odnekud pojavio jedan od preživjelih bubnjara Ivan Fece Firči (ili Firchie) sa svojim projektom "EKV Revisited". Na tom albumu je Firči većim dijelom sam odsvirao 11 EKV pjesama, većim dijelom novijih s malo promijenjenim, ali stvarno malo, aranžmanima, a na to je nalijepio glas Milana Mladenovića. I ne zvuči to toliko loše, koliko su sve pjesme preduge barem za minutuipol do dvije.

A kada su Tvorničari najavili isti taj projekt, ali uživo i to još kao "multimedijski spektakl", odlučio sam da to moram vidjeti i čuti, pa kaj bu bu. Znači da vidim dal smo se dobro razumjeli, na stejdžu je trebalo biti nekoliko svirača "including" Firchie na bubnjevima, a na velikom platnu trebali smo vidjeti Milana i iz zvučnika slušati njegov glas. Da se podsjetimo Firchie je svirao na albumima "Ekatarina velika" i "S vetrom uz lice", koji su bili ujedno i njihovi najbolji albumi i za to mu treba skinuti kapu. Zašto je Firchie odabrao pjesme sa sasvim drugih, novijih albuma, samo je jedno od pitanja koje sam si postavljao te večeri gledajući u veliki ekran u Tvornici. Pri ulasku u Tvornicu slučajno sam vidio Firčija koji je bio "lagano nervozan", pa mi se već ta činjenica na samom početku nije sviđala. koncert je dobrano kasnio, a i onda kad je trebao krenuti, imali su malih tehničkih poteškoća. No kad je krenulo sa "Siguran" i kad sam čuo Milanov glas, prošli su me trnci. Mislio sam da ću ipak na neki način nadoknaditi propušteno, čemu sam se potajno nadao.

No, kako je koncert odmicao, pjesme su se gubile u monotoniji iz kojih ih ni Milanov glas nije mogao vratiti. Aranžmanski vrlo vrlo slične originalima nisu davale skoro nikakav odmak koji bi bio prijeko potreban za ovakvu priliku, pa makar i da je ispred nas bio gudački kvartet. Teško se bilo skoncentrirati na bezlične svirače, iako vrlo kvalitetne, koji su većim dijelom bili u mraku, a naglasak je bio na velikom ekranu. Još jedno pitanje koje sam si postavljao tijekom večeri je da li je ovo samo ego trip preživjelog bubnjara Firchieja ili on to stvarno želi odraditi "hommage" ostatku benda. Jer na ekranu se malo prečesto vidio on a s obzirom na staž u bendu nije zaslužio toliko minutažu.

Na pola koncerta izašao sam u predvorje, a ubrzo zatim i u toplu listopadsku noć. Razočaran. Ne, nisam očekivao EKV, ali sam očekivao nešto od najavljenog "multimedijskog spektakla". Od njega nismo vidjeli niti "mu". Vd, Milan, Bojan, Margita - R.I.P.

pedja // 30/10/2008