Kad sam čula da Snap! dolaze u Zagreb mislila sam da je u pitanju neka šala. Nisam znala ni da više uopće postoje, a nakon što je Turbo B otišao iz 'benda' nije ni da me zanimalo što imaju za reći. Zadnji Snap! nosač zvuka, točnije original kazetu, koji sam vidjela (i držala u rukama) je bio početkom '90-ih u osnovnoj školi kod frendice iz razreda. Tada su Snap! žarili i palili MTV-jem sa legendarnom ''The Power'', ''Ooops Up'' i ''Mary Had A Little Boy''. Koju godinu kasnije su objavili megahit ''Rhythm Is A Dancer'', ali to mi više nije bilo tako kul. Da sam im onda išla na koncert vjerojatno bih se dernjala ''Sviraj stare!!''. Više od 15 godina kasnije potaknuta nostalgijom i znatiželjom u subotu sam se uputila u Aquarius da vidim kako Snap! zvuče danas. U najavi je pisalo ''Izvode sve najveće hitove grupe SNAP!''. To te ja pitam! Penny Ford je najavljena, još je samo Turbo B falio. Bez njega ipak Snap! nije Snap! što god drugi mislili o tome. Kada smo došli u Aquarius količina ljudi baš nije bila obećavajuća, ali dvorana se vrlo brzo napunila i plesni podij je bio prepun ljudi koji su vrištali u ekstazi na Ace Of Bace, Sennu M (s kojim je DJ prekinuo KLF, na našu opću zapanjenost i užasnutost) i naravno Technotronic čiji ''Pump Up The Jam'' su ljudi popratili s rukama u zraku i toliko glasnim pjevanjem, da kad je DJ stišao pjesmu da se čuje zborno pjevanje publike, razlike u decibelima skoro pa i nije bilo. Publika je bila šarolika, od šminkera i pozera svih vrsta, preko ljudi u godinama koji su plesali luđe od bilo kojih teenagera, a i onih nekoliko zalutalih breakdancera, koji su izgledali kao da ih je netko potplatio da rade gužvu na plesnom podiju, do ljudi za koje pouzdano znam da im u omiljene bendove spadaju Einsturzende Neubauten i ne bih ni u ludilu očekivala da ću ih zateći na koncertu Snap! Dobro, ne bi ni oni mene tu očekivali. Snap! očito nadilazi sve granice i zbližava ljude. Ah… Oko ponoći se na pozornici konačno ukazala Penny Ford, uz Turbo B-a najvažnija članica benda, barem po meni. Veći ionako odlično raspložena publika je totalno eruptirala. Vrištanje kakvog se ni The Beatles ne bi posramili. Penny bome dobro izgleda, što ne skriva, pa se pojavila u vrućim hlačicama i mrežastim čarapama. You go girl! Prva stvar je bila ''Do You See The Light'' koju moram priznati nisam nikad čula (niti je želim više ikada čuti). Već me počela hvatati zebnja da ću se većinu koncerta pitati 'Kog vraga ovi sviraju?!' kad je Penny uzviknula 'Hit me DJ!!' i iz zvučnika se začula ''The Power''. To te ja pitam! Meni najdraža pjesma od Snap! i sada zvuči jednako dobro kao i prije 18 godina. Penny je još uvijek sama skakutala po pozornici, ako ne računamo DJ-a u pozadini, nigdje ni traga kolegi raperu. Kad se Benjamin Lowe konačno pojavio uvidjeh da nije ni do koljena Turbo B-u. Jest da je građen ko Vin Diesel i do kraja koncerta je ostao samo u crnim kožnim da nam omogući bolji pogled na svoje mišiće, ali nema onaj Turbo B cool. Ali ajde, dobar je mladić. Lijepo ga je za pogledat, a i dobro je odradio svoj dio posla. Penny Ford i dalje ima glasčinu kao i u dobra stara vremena tako da je bilo totalno super slušati je kako izvodi sve te prastare hitove, od kojih neke još uvijek nije pregazilo vrijeme. Reklo bi se pravi klasici. Na matrici su uslijedile ''Cult Of Snap'' i odlična ''Ooops Up''. Penny Ford je animirala publiku pričama između pjesama. Naučila je ''Huala Zagrebe!' i naravno pozvala nas da proslavimo izbor novog američkog predsjedika Baracka Obame. Kad je počela pjesma ''Mary Had A Little Boy'' Penny je rekla da joj treba ''… a couple of Marys'' na pozornici i pozvala tri djevojke iz publike da im se pridruže. Cure su dale sve od sebe plešući i izvijajući se na pozornici, kao prave profesionalke, a najbolje se vjerujem proveo Benjamin Lowe kojeg su cure opkolile i uvijale se oko njega. Za kraj Snap! su ostavili svoj najveći hit ''Rhythm Is A Dancer''. E tu je publika totalno ispalila. Svi su pali u takvu ekstazu da sam se par navrata morala pomaknuti da me ne pregazi 50-i-nešto-godišnjakinja koja se kraj mene razbacivala, mahala kosom, skakala i pjevala s Penny. Ali tu je koncertu bio kraj. Snap! su se lijepo poklonili, zahvalili i otišli. Svi su ostali malo zatečeni jer su očekivali malo više od šest pjesama i pola sata nastupa, pa su zahtijevali bis. Snap! su se vratili i iako im je DJ pustio ''The Power'' (jeij!), Penny ga je prekinula i zatražila da ponovi ''Rhythm Is A Dancer'' (tja). I tako je koncert Snap!-a završio nakon 40-ak minuta i 7 pjesama, od kojih su dvije zadnje bile iste. DJ je odmah pustio muziku, publika se okrenula od pozornice i nastavila dalje plesati na ritmove iz zvučnika, a Snap! su otišli i nisu se vratili. Barem ne nekoliko sati. Navodno su se koji sat kasnije vratili na pozornicu i izveli ''The Power'' i opet ''Rhythm Is A Dancer'', vjerojatno zbog prigovora organizatora na dužinu koncerta, ne znam. U to vrijeme ja sam već doma spavala dubokim snom. Ili bar gledala ''X Files'' na telki. Razumijem da se ljudi uzrujavaju što je koncert kratko trajao i što su izveli samo 6 pjesama. I čak se i ja mogu sjetiti još koje stvari za koju mogu reći ''Eeeeeeee da su još ovu odsvirali…''. Penny Ford je navodno za jednu našu televiziju izjavila da oni izgube osjećaj za vrijeme na pozornici pa da nisu imali pojma da je koncert tako kratko trajao. Nda, kad dođeš sa 6 pjesama na matrici trajanje koncerta teško da ti može biti nedokučiva zagonetka. No dobro, sve to na stranu, Snap! su izveli svoje najveće hitove, nisu nas udavili nepoznatim fillerima s albuma, svima obožavanu ''Rhythm Is A Dancer'' su izveli čak tri (!!!) puta i otišli su prije nego se nostalgija pretvorila u 'Šta ja ovdje radim?' osjećaj. Meni je koncert trajao taman. I bilo mi je super. Još da je i Turbo B došao… Sve mi dođe da odem na e-Bay i ubodem ''World Power''. Na kazeti.

I've Got the Power!!

ana // 12/11/2008

> vidi sve fotke // see all photos