Ponedjeljci baš i nisu najveseliji dio tjedna (tog dana sam se posvađao sa ženom, otkrio ogorčenu istinu kako me izrabljuje poslodavac i zbušila mi se guma na biciklu taman dok sam došao u klub), no te večeri se isplatilo doći u KSET. Ekipa ne baš ogromna, ali odabrana i svatko tko je došao znao je što ga slijedi. Uz Zdenu koji je imao svoj štand s cd-ovima Slušaj najglasnije, tu je bio i Dragan Vuković iz Banja Luke koji uređuje i vodi radio emisiju "Anatomija zvuka" na radio BH, te je uz Tomaž Zaniuka s Radio Študenta bio večerašnji DJ prije i poslije koncerta pod programskim nazivom "Rešetanje". Imalo se šta čuti u njihovom repertoaru - Pere UBU, Suicide, Neočekivana sila..., te brdo intrigantne alternativne post-punk, industrial i ine glazbe koja se ne sluša na javnim mjestima tako često (ili nikada). Nakratko smo ugodno porazgovarali, popili pivce i prepustili se daljnjem tijeku aktera. A bila je tu i izložba crno-bijelih foto radova. Zanimljivo.
Zdenko Franjić i Dragan Vuković © horvi
Prvo je prikazan kraći crno bijeli alter-film o kvačicama (onim za kvačenjem veša na štriku), ali niti uz najbolju volju nisam uspio skontati autora. Pregledao sam najave i info za ovaj koncert kojeg sam dobio, ali nisam nigdje pronašao nikakve podatke. Okej, valjda se nitko neće ljutiti... Sam film se sastojao od nekih dvadesetak kratkih pričica koje metaforizirano govore o drvenim kvačicama i njihovom životu na štriku. Vrlo zanimljivo i impresivno što aludira na ljudsku sudbinu s vrlo komičnim i sarkastičnim art sadržajem. Uostalom, kao i cijela večer.
žoambo žoet workestrao © horvi
A onda oko 22.30h izašli su
ŽOAMBO ŽOET WORKESTRAO i počeli svoju kanonadu ekspresivnog alternativnog rocka. Budući da sam imao preveliku vremensku prazninu u njihovoj diskografiji, nemam pojma kako se zove većina skladbi koje su izveli, ali su sa posljednjeg albuma
"Lahko je s polno ritjo celibati/ Cum rectum plenum celibatare facile est (2008, Zavod Radio Študent) izveli nekih 5-6 naslova koje vrlo dobro znam. Repertoar je uglavnom išao redosljedom jedna stara stvar i jedna nova, no premda sam prije i poslije koncerta uspio digitalcem posnimiti njihove rukom ispisane play liste kojih je bilo 5-6 komada razbacanih po pozornici, nikako nisam skontao koje su stare stvari izveli jer su očito repertoar sastavljali na licu mjesta. Da ne okolišam o vlastitoj nekompetentnosti u pogledu njihove prijašnje diskografije, Žoambo su prije svega održali koncert koji je lišen stereotipova uobičajenog rock koncerta na kome se vrišti, pleše, skandira ili pjeva u zanosima. To je bio koncert za slušanje i gledanje, te se mirne duše moglo sjesti i uživati. Njihova glazba je puna vratolomija na koje se ne može plesati u nekakvom uobičajenom tempu jer su čas brzi do ortodoksa, a čas lagani i baš upravo sve te promjene taktova i ritmova, kao i mnogobrojne nadogradnje kojima se ovaj trojac nadopunjuje samo može izmamiti divljenje. U samom početku izveli su "Tik-tak", zanimljivu stvar o TV prodaji digitalnih satova gdje su se svi troje jasno izrazili sa namjernim ispadanjima iz uobičajenih konteksta ritmova, ali su ipak ostajali u njemu na čudnovati način.
žoambo žoet workestrao - gregor belušić © horvi
Jest, već sam početak je najavio da će biti bizarno... Ivo Poderžaj (bas i vokal) prvo je izašao kao pravi rock gentleman u crnom odijelu i bijeloj košulji, a potom je skinuo sako kad je rekao nadležnima da nek smanje 'ovaj frižider iznad njegove glave' jer napolju je bilo poprilično hladno, a u KSET-u i nije bila baš opako vrela klima niti zadimljeno kao što zna biti. Od skladbi koje poznajem, bile su tu "Svega će bit, samo neće bit ljubavi" gdje su se nadopunjavili na vokalima Ivo i Gregor Belušič (gitara, vokal) gotovo na način kao što je to na albumu, a pogledati samog bubnjara Marjan Staniča što radi je čista ekstaza. Ovaj trojac nadjačao je i same Šarlo Akrobata u onoj svojoj vrlo kratkoj avanturi koja se odrazila na jedinom albumu "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." (1981, Jugoton), a posebno kada su svirali "Gos in krt" koja je puna vraških detalja, raznolikih ritmova i vještih gitarsko basističkih - bubnjarskih manipulacija. Uostalom, njihovu glazbu je riječima vrlo teško opisati, samo ću reći da sam u svirci uživao više nego na bilo kakvom math-rocku ili onom proljev koncertu Don Caballera u istom prostoru prije dva mjeseca. Našla se tu i "Jebeš papež" koja je možda bila još i najplesniji dio koncerta, ali ovakvu otkačenu ekipu svjesnih muzičara KSET možda još neko određeno vrijeme neće vidjeti. Pred sam kraj odsvirali su "Sveti Simeon stilit" koja počinje lagano, a onda se pretvara u bujicu isprepletenog minimalizma i osebujnih ekspresija povezanih s noise-rockom, hardcoreom, Frank Zappom, Captain Beefheartom & His Magic Band, Minuteman...
žoambo žoet workestrao - ivo poderžaj © horvi
Ma ovi ljudi imaju glazbene enciklopedije u svojim rukama i neprekidno su to tijekom svojeg vrlo kratkog koncerta ispoljavali, a prisutna publika je to vrlo dobro raspoznavala. Vidite, ja sam došao na koncert zbog njihovog zadnjeg fantastičnog albuma i starog poznavanja ovog banda koji je nekad davno 1993. svirao u mom klubu "Podravac" u Virju kada su još bili demo-band, netko je došao zbog toga što ih asocira na The Pop Group, Don Caballero, netko zbog čudnovatih japanskih noise majstora, netko zbog Zappe, netko zbog tko zna kakvog razloga, ali činjenica je da nitko nije ostao razočaran. Jer ŽŽW su fascinantan band koji je održao sjajan nastup. Doduše, Gregoru se dogodio 'kuršlus' s gitarom koji je vrlo rijedak (ulaz od kabla na gitari mu je ušao u gitaru), pa su koncert hoćeš-nećeš morali prekinuti nakon 60 minuta svirke, ali to ništa ne umanjuje njihov sjajno potkovani svirački nastup. Premda su ih ljudi zvali na bis, ovi veliki umjetnici koje sam ponovno vidio nakon 18 godina su mirno i bez ikakvog vidnog nezadovoljstva otišli s pozornice i družili se s ljudima.
žoambo žoet workestrao - marijan stanić © horvi
Koliko im je bilo stalo do svirke i tehničke preciznosti svjedoči i podatak da su pive koje su si donesli na pozornicu gotovo ishlapjele nakon 60 minuta i vjerojatno su bile bljutave. Nisam primjetio da su ih nakon nastupa cugali. Tokom cijelog nastupa nisu gucnuli niti kap, a Ivo je svoju prvu cigaretu zapalio tek kada je Gregoru pošandrcao kabel, odnosno ulaz. To fakat nije r'n'r, ali je nešto sasvim drugačije. Rockeri piju, puše i drogiraju se za vrijeme samog koncerta, a ŽŽW su predani glazbenici kojima je prije svega stalo do onoga što rade. Nemaju puno albuma, ne sviraju često, ali kad naprave nešto poput ovakvog koncerta ili ove mini turneje koja im se vjerojatno nije isplatila, to naprave sa srcem i voljom.
Oni su unikat kojeg još nismo svijesni. A gdje su svi ti alternativci koji govore da se u rocku ništa novoga ne događa? Nema ih... za posrat ("Kategorični komunikativ").
horvi // 31/12/2008