Premda je José Antonio Rodríguez bio posebno raspoloživ tog četvrtka, premda je majstorski odsviravao dionice Paca de Lucie i vlastite aranžmane i premda je nas na kraju ukupan dojam tjera da ga odemo opet vidjeti, nitko te večeri nije mogao ne primijetiti da José nije naučio niti jednu riječ hrvatskog jezika. Iako je španjolski jezik prilično udomaćen u hrvatski narod, čega je utjecaj poglavito dolazio od sapunica, razmišljam da je rijetko tko shvatio što je sve José izgovorio tu noć. A nisam ga ni ja iako sam donedavno pohađao studij španjolskoga. Osobno bih to objasnio stavom da ljudi talentirani u jednom športu, u ovom slučaju gitari, zapostavljaju i zanemaruju druge športove, koji se meni recimo mogu te večeri činiti jednako važnima. Međutim, konačni rezultat je neupitan. El guitarrista azul i bez izgovorenih magičnih riječi na hrvatskom, ostvario je kudikamo jak kontakt sa gledalištem, te Vas često otima pitanje je li moguće da je ovaj čovik učenik, a ne najveći učitelj flamenco guitarre. Ako dublje istražujete, zapravo je moguće, kako je još živući Paco de Lucia još ekscentričnije vezan za guitarru. No, završit ću time da je nezahvalno uspoređivati velikane svjetske glazbe, već je po načelu snošljivosti dobro tolerirati sve raznolikosti koje različiti gitaristi pružaju.

Plavi gitarist je nekoliko pjesama odsvirao potpuno sam, i tada ustvari dobijete dojam da mu nitko drugi nije ni potreban. Naime, José je bio popraćen četvorkom glazbenika, redom su to bili perkusionista, ritam ili druga gitara, vokal te električni bas. Budući flamenco odiše strašću, nije na odmet uključiti i ženu u cijelu priču, pa se tu pojavljuje protagonistica plesnog podija, žena koja lupa po parketu sa cipelicama za step. Ona je djelomično obavljala ulogu ritma, ali je ponajviše stvarala i vizualni efekt dodavala senzualni trag, ključan za flamenco. Za klasike glazbe uvriježeno je mišljenje da nikad ne pruže sve svoje znanje i moć u jednom nastupu, a što dodatno podupire činjenica da je José tražen sa svih strana te čoviku treba dati malo lufta. José Antonio nije štedio niti prste ni gitaru pred vatroslavnom publikom, a svoj osmijeh i radost rado je podijelio sa vatroslavcima, i zato su oni to njemu vraćali gromoglasnim odobravanjem.

Promatrano tehnički, plavi je gitarist odsvirao svega desetak pjesama, međutim riječ je o dugometražnim epovima od po deset i više minuti, tako da to ispada sadržajno obilan koncert. Teško mi je reći koje su skladbe bile na repertoaru, ali znam da nije bio veliki hit Entre dos aguas (među dvijema vodama). Svejedno, bit će to koncert za pamćenje pod stare dane. Nije ni isključeno da sami Francisco Sánchez Gómez in Algeciras alias Paco de Lucia dodje k nami, ne? Iskreno, ne virujen ni da bi ondan zaboravio na našeg Rodrígueza.

marin // 22/04/2009

> vidi sve fotke // see all photos