Povodom skorašnjeg koncerta, želim Vas podsjetiti kak je to zgledalo prije par godina na njihovim koncertima ...

TELEVISION (SOUTHSIDE FESTIVAL. 22.6.2002)

... U press centru smo se psihički pripremali za ono što smo najviše čekali i zbog čega smo, uglavnom, odlučili ići na put od 800 km -
T E L E V I S I O N Nevjerojatno ali istinito - ONI stoje na pozornici ispred nas i slažu svoje efekte, bubnjeve, štimaju gitare. Došli su bez roadie-a !!! Nešto poslije 18 sati počinju svoj set sa "1880 or so" i gitaristička čarolija TOM VERLAINEa i ekipe počinje. "Venus", "Johnny Jewel" i za kraj ekstatična, 15-minutna verzija "Marquee Moon". Neki ljudi pokraj mene su plakali, a moram priznati da su i meni suze došle na oči kod drugog djela sola na gitari kod "Marquee Moon". Doživljaj za sva vremena - vidjeli smo TELEVISION, a zahvaljujući našim press i foto iskaznicama i hrvatskom redaru (!) imamo i potpise TOM VERLAINEa i BILLYa FICCE..

PATTI SMITH (GRAZ Schlossberg, 01.08.2003)

Patti Smith u Grazu ? Pa da !Graz je ove godine kulturna prijestolnica Europe i sve vrvi od događaja. Tog petka sviralo se na sve strane, međutim centralni događaj dana događao se u jednom od brojnih dvorišta njihovog ogromnog starog grada.
Mjesto održavanja je "Kasemattenbuehne", prekrasan prostor na otvorenom u kojem se inače održavaju kazališne predstave i koncerti klasične glazbe. Prostor može primiti nekih 1000 ljudi koliko ih se i okupilo da vide originalnu i jedinu pravu rock-heroinu - Patti Smith i njezin PSG s Lenny Kayeom na gitari i Jay Dee Doughertyem na bubnjevima u intimnoj i prisnoj atmosferi.
PATTI SMITH GROUP izlaze u 20.35, otvaraju set sa "Frederyck" i kontakt i dobra atmosfera odmah su uspostavljeni. Patti je vrlo raspoložena i kod "Dancing Barefoot" silazi među publiku, pleše i sluša svoj band i Lenny Kayea kod izvođenja solo dionice. Patti reda sve svoje hitove (!?) - od "Because the Night", "Summer Cannibals", "People have the Power" pa sve do "25 th Floor" gdje je uzela gitaru u ruke i odsvirala nekoliko soničnih solaža u stilu Neil Younga. "Gloria" je bila ostavljena za drugi bis i za kraj ovog urnebesnog dva i pol satnog nastupa.
Vrhunci koncerta:
u pjesme umetnuta čitanja beatnik poezije Allen Ginsberga i W.S. Burroughsa koje je Patti izvodila u transu dok je band u pozadini instrumentima dušu vadio.
"Beneath the Southern Cross" kod koj se u zraku osjećača prisutnost Jeff Buckleya, a kad je basista gotovo identično otpjevao njegovu dionicu, nešto nas je pri srcu "štrecnulo".
"About a Boy", pjesme posvečene Kurtu Cobainu, za čije se izvedbe mogla čuti muha u letu, a napetost u zraku se mogla rezati na kriške.
To su oni trenuci na rock-koncertima, kad Vam se koža naježi. To mi se nije dogodilo od nastupa Televisiona od prije dvije godine kad sam ih u njemačkoj na "Southside festivalu" gledao kako izvode "Marquee Moon". Trenuci za cijeli život.

Patti Smith je još uvijek u dobroj formi. Njezini nastupi su danas umjereniji nego 1977, ali ona svoje pjesme još uvijek izvodi s nevjerojatnim zanosom i žarom. I dalje se bori za mir u svijetu, ljudska prava i slobodu govora. Ona je još uvijek tu i nije legenda. Vrlo je živa i ne rasprodaje svoj ugled kao većina njezinih vršnjaka. Patti Smith je jedinstvena, neusporediva i nedostižna.
I GIVE YOU MY BLOOD ! USE YOUR VOICE ! PEOPLE HAVE THE POWER !

le figuar de kranque // 30/06/2009