U najvrućijem ugođaju već dugo neizmjerenom u ovim kontinentalnim krajevima, Tvornica je u suradnji s američkim Offspringom u subotu podarila ekstra vruću večeru na koju su ipak svi zagrizli. Može li se zamisliti uopće veća gužva po četvornom metru, kada znate koliki je bio red (ne za WC nego) za vodu iz WC-a, a publika je stajala i na oba balkona - tvorničkim ložama. Dexter Holland i Noodles (u daljnjem tekstu ''pjevač i gitarist'') triput su se vraćali na binu, a mogu ih zamišljati kako su u backstage odlazili uglavnom po Bavariu, sad da ne reklamiram pivu.

Set lista obećavajuća je za svakoga tko zna što općenito predstavljaju Offspring. Njihovih pola opusa čini alternativa, a zadnja 4 albuma su komercijala. Odlična set lista pritom uključuje jednu pjesmu s prva četiri, pa jednu s druga četiri, i tako do kraja. Dakle, bilo je za svakoga tko voli netipično ljupke Amerikance. Zamjeriti možemo što smo nakon Titovih dečkiju čeeeekali bend da se pojavi na stage-u, ali kad su počeli svirati Stuff is messed up, recimo da im je bilo oprošteno, s time da su onda na sljedećoj stvari već dobili i dosta kredita. Bad Habit, pa malo nakon toga Come out and Play bile su početni vrhunac koncerta. Sljedećih par vrhunaca mogli su se osjetiti pri solo piano izvedbi Gone Away te najvećim hitovima Pretty Fly i Self Esteem, kao ultimativno posljedne pjesme set liste. Spomenimo i jedan ludi bis, gdje je puštena Intermission, a od publika su odskakivale tri pilates lopte, koje je svatko instinktivno htio barem dotaknuti ako ne napucati daleko do stropa i najveće disko kugle (…ok, i Best ima veliku disko kuglu ajde, priznajem).

U potpunosti zadovoljni slušači, među kojima je bilo dosta pogo skakača te onih koji lebde po publici, ali i emo mirnije publike na tribinama i sretnih žena, nakon koncerta mogli su međusobno pričati o doživljajima. Osobno sam na primjer čuo da je nekome to bio najbolji koncert do sada, što je uvijek lijepo čuti. Premda je bilo zabranjeno koristiti fotouređaj, neke se stvari ne mogu prenijeti slikom ili videoprojekcijom, ali za sve ostale koje zanima moje iskustvo rado ću Vam ga ispričati. Naime, koristeći druge oblike medija, primjerice moju majicu, ako ste ju primili onda bi znali što znači majica natopljena znojem, ali i vodom i pivom. Kad sam išao doma, mogao sam birati hoću li se prije razboliti hodajući golcat ili u natopljenoj majici. Nema veze za nju, problem je što mi je štancana karta, kao jedini materijalni dokaz s koncerta, bio također poplavljen i time postao nevjerodostojan.

Iako kažem da su prilično netipični Ameri, ponad svega zbog ludih slobodoumnih tekstova i opće miroljubivosti, u jednome se zaista vide odakle dolaze: Dexter se nažalost udebljao (ponajprije rekao bih upivio) i lice mu se zaokružilo, tako da se sad čak čini da je pjevač veći od gitarista. Karakteristično za njihov natprosječno žestok koncert, Offspringovci su stajali mirno na pozornici, ali očito je zato glazba sve nadoknađivala, ne spominjući da je u pravim trenucima publika više nego uskakala upomoć i na kraju oduševila same izvođače.

Nakon toliko poznatih inozemnih imena ove godine, te Bajsovski dobre turističke sezone, čini da je Hrvatska dobra zemlja za strance. Sada kada smo prelistali Offspring stranicu iz glazbenog anala 2009. godine, okrenimo se i uživajmo u ostatku sezone koji nam donosi Massive Attack, E2 Ramazzotti te Backstreet Boys. Tako u iščekivanju ''Mate Mišo Kovač''-velikih zvijezdi, mogu samo reći Shit is no more fucked up jerbo su nam pjevač i gitarist ulili novi tračak nade izlaska iz prije svega društvene, a tek onda i gospodarske depresije. U skladu s tim, Vedran Runje, djelujući sinegično u simbiozi s Offspring boysima, nas je u potpunosti izvukao iz krize, bar za par dana.

marin // 07/09/2009