Prvi ovosezonski Novi Zvuk prije tjedan dana morao sam propustiti, pa sam tako odgodio da odgledam po prvi puta NORMA BELL i KARAMBOL, dva navodno vrlo dobra banda, dok sam NOXIN, POPPER i osiječki THP već gledao u nekoliko navrata. Termin Novog Zvuka premješten je sa dosadašnjeg utorka na četvrtak, no to ništa bitno barem za sada ne mijenja. Kao što ste već svi vjerojatno obavješteni, organizator Ivica Duspara je u suradnji sa Croatia Records objavio prvu kompilaciju "Novi Zvuk" sa 10 hrvatskih izvođača od kojih neki već dulje vrijeme nisu više demo bandovi, no u principu, bili su usko vezani uz ovaj program unazad protekle dvije sezone. Recenzija slijedi uskoro...

Upravo sa tim imenima koja se nalaze na ovoj kompilaciji krenulo se i u novu sezonu rada, a večeras su predstavljena četiri sastava o kojima smo uglavnom već dosta toga govorili pa nećemo mnogo detaljizirati. Večer su otvorili OCTOBER LIGHT, iznimno pretenciozan međimurski sekstet iz Puščina koji meni osobno nikako nije 'sjeo' na konto naglašene christian-rock furke. U postavi osim klasične bubnjevi-gitara-bas ekipe imaju još tri momka koji se osim na vodećim vokalima izmjenjuju sa duhačkom sekcijom (truba, saksofon, trombon) uz povremenu harmonikašku nadogradnju, a glazba im se svodi na miš-maš koktel plesnog ska sa elementima funka, punka i klasičnog indie-rocka u fahu od Green Day i Papa Roach do primjerice vrlo bliskih splitskih Justin's Johnson. Neke tekstove izvode na engleskom, neke na hrvatskom jeziku, a u nekim kompozicijama miješaju oba jezika pri čemu se gotovo čitav band oprobava sa vokalnim dionicama. Scenski su veseli i poletni, imaju vrlo dobar kontakt s publikom, no naglašavati kršćanstvo u rock izrazu ne samo da je dobro znana fora u spoju dviju opozicijskih krajnosti, već je i smiješan element s kojim band u principu ništa ne dobiva na svojoj konstituciji. Uostalom, jedan stari glazbenik koji je prisustvovao ovom nastupu zlovoljno i mrzovoljno je prokomentirao 'a kaj meni bu dete govorilo o kršćanstvu'. Ma, da se ne zamaram, neka October Light radi kako hoće... Sljedeći sastav bili su kvintet WHITE LIGHT, također iz Varaždina koji su od mojeg prvog susreta s njima, 6.XI 2007., elem prije dvije pune godine, daleko napredovali. Postava je, kako mi se čini ostala ista s frontmenom Robert Marcijušom koji svira gitaru i Elom Dvorščak na klavijaturama, te su izveli splet novih pjesama s ponekim brojevima koji se nalaze na njihovom odličnom demo EP-iju "U život zaljubljen" odakle je i uzeta naslovna skladba za kompilaciju "Novi zvuk". Zvuče čvrsto, rockerski su nabijeni, te se vidi da su protekle dvije godine mnogo posvetili pažnje ka britkosti i konciznosti. O VALUNGARIMA zaista nije potrebno ništa specijalno govoriti. Njih sam u protekle 2 godine gledao najmanje desetak puta, znali su nastupati u proširenim postavama sa 7-8 glazbenika, s ponekad više, a ponekad manje moćne gomilice na pozornici, ali večeras su bili nešto posve drugačije. Nastupili su kao trio pri čemu se frontmen Kova nakon dužeg vremena ponovno prihvatio gitare, ovaj put akustične, te su sa pridruženim članom BigZ-om (Zoran, bubnjar S.O.M.) na usnoj harmonici odigrali urnebesni unplugged session uokviren njihovim standardima "Rose", "Smotaj joint", "Samo život", "Kurva"... Uz to izveli su i jednu novu skladbu "Sex, droga", te rijetko izvođenu "Popaje ti si lud", a posebno će biti zanimljiv njihov nastup u sklopu predstojećeg etno festivala NEBO jer su se pripremili u jednoj posve drugačijoj i za Valungare netipičnoj varijanti folka i etna. Ovim nastupom u Saxu premda znatno okrnjeni, Valungari su ponovno potvrdili svoje visoke glazbene standarde, ovaj puta u akustičnoj verziji koje su bile obilato nadopunjene vještim improvizacijama na usnoj harmonici. Mogu oni svoje skladbe svirati na mnogo načina od punka, rocka, ska i metala, do akustike, bluesa, countrya i hip-hopa. A uskoro i u etno-folk world-music izdanju. Kova, mora se priznati osim što pušta kosu i sve malo po malo dobiva na kilaži, vrlo dobro svira gitaru. Posljednji su nastupili DARWIN, još jedan dobro znani rock kvartet iz Zagreba. Prijatno su iznenadili večeras sa svojim snažnim nu-metal izrazom s elementima pop melodija odjeknuvši sa skladbom "Nema više izlaza". Scenski su se oslobodili one statične letargije, te su i u zvuku napredovali 100 kilometara od onih prvih demo radova. Smola je sjajan gitarist, sve više se okreće ka metalu, te ovakvo izdanje banda je daleko prodornije i koliko mi se čini efektnije za daljni razvoj njihove karijere. Ne bih sada htio mješati kruške i jabuke, ali nakon veselih, ali ipak patetično smiješnih October Light, još uvijek mlađanih White Light koji se razvijaju i akustičnog urnebesa Valungara, Darwin su se pokazali najoriginalnijim i svakako najsnažnijim bandom večeras.

horvi // 29/09/2009