Ova zagrebačka subota bila je pomalo drugačija od uobičajenih. Svečana, čak bih rekao. Koncertna dvorana "Pauk" bila je poprište punk koncerta koji je bio sve, samo ne običan koncert - bio je to memorijal posvećen prerano preminulom pjevaču Mikrofonije Antunu Krajinoviću - Tuni.

Više od 1000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske došlo je pogledati nekoliko bendova koji su svirali te večeri. Bendovi koji su svirali s Mikrofonijom, bendovi čiji su članovi bili bliski Tunini prijatelji. Koncert je otvorio Loš primjer, koji se nakon određene pauze ponovno aktiviriao. Loš primjer je jedan od najkvalitetnijih bendova hrvatske scene, mnogima drag - no zbog toga što su bili prvi, mnogi su s mukom na ulazu u Pauk oko 22h prihvatili saznanje da je Loš primjer već odsvirao. Drugi bend po redu bila je osječka Gužva u 16-ercu, koja je u jednom dahu odsvirala svoje najbolje pjesme, uključujući i kultnu stvar "Vođa plemena". Pogo je bogme bio žestok, pokazavši da nisu samo bendovi dali sve od sebe, već i publika. Dugavljanski bend Poruka u prazno također je dobro odsvirao, no tada je pjevač Maks pozvao sve izvođače da dođu na binu. Nakon toga slijedilo je nekoliko posebno emotivnih trenutaka. "Inače se za mrtve izvodi minuta šutnje... A mi ćemo za Tunu napraviti minutu buke!", rekao je, a pojačala su se odvrnula na maksimum, uz glasne povike iz publike. Nakon toga odsviran je refren iz kultne pjesme Mikrofonije "Svoga tijela gospodar", koji je zborno pjevala cijela dvorana gotovo nekoliko minuta. Nisam slikao taj prizor, jer jednostavno nisam mogao stajati mirno sastrane, te sam se i sam ubacio u prve redove pjevajući s ostalima taj refren koji je obilježio mladost većina hrvatskih pankera. Ne zamjerite! Poruka u prazno je završila s refrenom Mikrofonije, a nakon njih na binu izlazi drugi dugavljanski bend, FNC Diverzant. Klasično dobri, odlično izvevši energične pjesme koje svi znaju (Biba, Stari panxi, Ostao sam sam...) izmamili su ovacije čak i od onih koji ih baš i ne vole. Uslijedili su Pasi u novoj postavi - bubnjar Marino napustio je bend, a umjesto njega na bubnjeve je sjeo gitarist. Klasičan kaos na stvari poput "On i on", "Moj pupak", "Jebo te bog" i sl. Uslijedio je nastup Debelog precjednika, koji je frenetičnim nastupom publici pružio ogromnu dozu energije. Šutka je bila na nivou, a fanovi prvih redova pjevali su zajedno s Kocom Drowning, Nights undernetah, te Farmarsko srce na kraju. U dvorani koja se polako praznila koncert su zatvorili zagrebački Spierdalaj. Nema sumnje, bio je to sveukupno gledano fenomenalan koncert. Svi bendovi dali su sve od sebe, svaka, ali baš svaka pjesma bilo kojeg benda bila je popraćena ovacijama, luđačkim poganjem, a najčešće i emocijama, pogotovo kod pjesama koje su bile posvećene Tuni. Gotovo sve generacije povezane sa bendovima koji su nastupali su bile u Pauku. Svi, baš svi... Osim Tune. Njega više nema. No, Tuna je bio posebna osoba - umjetnik i velik čovjek koji je ostavio dubok trag. Svojim ponašanjem, svojim stavovima, svjetonazorima... I na kraju, što je najvažnije, svojim pjesmama. Pjesmama koje su zauvijek obilježile hrvatski punk i uz koje će narednih godina odrastati nove generacije hrvatskih pankera. Da, Tune više nema, ali zbog svog doprinosa hrvatskom punku uvijek će biti tu negdje među nama. Stih jedne od pjesama Rancida kaže "through music we can live forever". Da, u pravu su. Tuna će živjeti vječno, i zato mu "Hvala, hvala, za sve!".

matej perkov // 06/10/2009

> vidi sve fotke // see all photos