Vecer skandinavske kraljice urezan je u pamćenje svih prisutnih. Ljudima
kojima smeta visoka frekvencija nije baš pasao nezaustavljivi krik
''aaaaaa'' ili ''juuuuu'', dok im je možda više išao na ruku onaj dublji
''yeeeah'' koji obično dođe kada se umore visokofrekventne glasnice. Tarja
je morala proplakati. Bilo je očito da će usred koncerta, nakon jedne manje
poznate stvari, dakle potpuno neočekivano, Tarja puknuti nakon visokog
''aaa'', ''juu'', pa dubljih ''yeaaahh'' i šlagom na kraju ''Tarja!, Tarja!,
i Tarja na entu''. Antologijski koncert imao je Na sreću par slobodnih mjesta, taman da se
oblikuje veliki ring u sredini publike, gdje će Turunen i ostali finski
borci moći odsvirati malo mekše akustične melodije. Zapravo, svi se drugi
borili umjesto njih, borili su se takoreći za što bolju close-up
fotku. Iako Germanka Tarja i nije savršeni govornik engleskoga, savršeno smo
je razumjeli da se nakon ''People you first, go down, sit'' trebamo mi u
prvom redu sjesti iz solidarnosti. Tako sam ja, budući sam bio u drugom
redu, klećao pred Tarjom. Jedina je nesreća bila za pojedine fotografe što
su im se baš ispred njih ispriječili security-ji. Bez bubnjara i sa Tarjom
na syntiću, svi smo opušteno uživali u najvećoj exkluzivi večeri. Tarjin
glas savršeno paše u laganu muzičicu, a što je i logično. Ako žena može na
žestoku metal svirku pridonijeti svojim mekanim glasom, onda si možete
primisliti koliko joj je snažan glas za unplugged, srcedirajuće pjesme. A bubnjar, Mike Terrana, zašto sam ga spomenuo? On je poseban, on ima svoju
web stranicu (www.terrana.com).:) Kako to obično biva, u malom odmoru za ine
članove, ovaj je momak, star pola stoljeća, odsvirao najluđi drum solo ikad
viđen od strane mene, a vjerujem i svih među slušačima. Pogledajte ga malo
na Jubitou i Wikiju, a inače je zanimljivo da mu je bubanj, malo bolje
okićen od ostalih, razdvojen staklenim zidom od ostatka benda, valjda zato
kaj prejako lupa o opne i tschinele, pa da se ostali članovi ipak
umiju usredotočiti na svoje normalne radne aktivnosti. Prvotno u ljubičastom nočnom haljetku, Tarja se nakon par vrućih pjesama
presvukla u ne baš komotniji bijeli korzet kojeg je napeto nosila ama baš do
kraja druženja. Svi su obožavatelji dobili svoju godišnju porciju Tarje, a
sljedeća doza čini se izvjesnom da će uslijediti. Naime, Tarja se zaklela da
bu došla opet, a i to je bilo logično za očekivati nakon što smo je svi
besramno rasplakali nakon jedne obične pjesme.

S čvrstom nadom u novi koncert za sjećanje, bijaše ovo izvještaj
jednog ne baš zapaljenog Tarjinog obožavatelja, ali nakon noćašnjeg druženja
u Tvornici, tko ne bi pukao. Ako je mogla ona, mogu i ja! Teško je ne zavoljeti iskrenost pogotovo kad ona dolazi iz hladnih sjevernih
krajeva našeg kontinenta. Ledena kraljica kao karakteristični finski
izaslanik (kako ju nazvaše finska predsjednica, također Tarja) čini se da
dobro obavlja svoj posao. Kad bi barem svi atašeji plakali jedni pred
drugima... O takvoj budućnosti sanjam, a ta večer bila je čista java, jedan
od kamenčića koji odudaraju.

marin // 08/10/2009

> vidi sve fotke // see all photos