Bernays propaganda imaju jedan od najuzbudljivijih i najboljih albuma ove godine na prostorima exyu, a ovo im je, ako se ne varam treće ukazanje u Zagrebu nakon objave albuma, koji je btw objavljen za hrvatsko-slovensku kombinaciju Moonlee records. Prvi puta su došli u Time, drugiput su "čuvali leđa" Koji i Disciplini u Boogalou, a za treću sreću su ostavili Močvaru.

Iako se u Zagrebu u posljednje vrijeme na redovitoj bazi počelo događati da se dnevna/večernja koncertna ponuda sastoji od najmanje dva koncerta, s jučerašnjom večeri očito mogu svi biti zadovoljni. Boogaloo je bio pun, Spunk nije teško napuniti, a Močvara se na moje čuđenje lijepo napunila. Neki to pripisuju podnaslovu večeri "cener live", što je naziv istoimene top-liste i emisije na stojedinici, pa time takav bend postaje "hajp" i u Močvaru se dovuku svakakve spodobe koje tu definitivno ne spadaju. Drugi nisu imali neko extra mišljenje, već su samo uživali u ugođaju.

Ljubiša Samardžić koji su otvorili večer, već na ulazu su mi bili preglasni i nimalo mi se nisu uklapali u ono što sam očekivao od večeri, a to je dobra plesna muzika s puno dobrog ritma. Stoga sam taj dio radije proveo ćaskajući u dvorištu na laganoj zimi. Kako je po novom opet dozvoljeno pušenje u klubu, a djelomično i zbog hladnoće, dvorište je bilo prazno, a klub pun; što do nedavno nije bio običaj.

Bernays Propaganda su svoj set otvorili energično i zaigrano, ko pravi profesionalci bez imalo treme. Njihove pjesme otpjevane na makedonskom toliko su dobro uklopljene u ritam da se tek žešćim naprezanjem mogu razaznati tu i tamo neke makedonske riječi, pa cijeli doživljaj nekako dobiva na snazi. Ritam sekcija razara i uživo, a ne samo na albumu, a razigrana gitara lebdi iznad svih. Cjelokupna slika podsjetila me na nikad prežaljene Psycho-Path, ne toliko audio koliko video. Posebno se u toj asocijaciji ističe Kristina, pjevačica koja suvereno vlada mikrofonom i dečkima oko sebe, iako tijekom koncerta baš i nema neke prevelike komunikacije među njima. Uz to, ima vrlo specifičan način pjevanja i držanja na stejdžu, pa me time defninitivno podsjetila na Melee.

Četrdesetpet minuta svirke i fajrunt. Svima nam je bilo premalo pa je cijela Močvara zapela iz petnih žila i dozivala na bis kakvom je teško odoljeti, no ostali su vjerni svojem principu i nisu se pojavili. Svaka čast na tome. Možda će nekog zasmetati što nema nijedne fotke s koncerta, ali iskreno bilo mi je predobro cupkati odostraga uz prijatelja Becks-a, nego se gužvati naprijed da bi okinuo pokoju.

Misao koja mi je opsjedala mozak tijekom cijelog koncerta bila je ponovo po tko zna kojiputa - Zašto mi nemamo takvih bendova? Zna li netko odgovor...

pedja // 19/10/2009