AKC medika je prekrasan klub labirintske arhitekture, jedan od zanimljivijih interijerom i eksterijerom u zagrebačkoj prijestolnici. Ovdje su koncerti upozoravam ranije, zbog stanara, tako da je ovo sve počelo u 9 i završilo u 11. Tri punk koncerta ne trajahu dulje, to kad jednom počne, bitno je samo da se netko par puta strga na podu, i onda je to dovoljan znak za kraj pjesme. Takav je bio i ovaj trodiobni koncert, par ozljeđenih, a više u nastavku:: Overdose su antički klasičan ali debi kvartet koji promovira punk filozofiju, koja prirodno ne postoji. Basist i pjevač su rastom, frizurom i ''stavom prema životu'' (koliko sam skužio u sat vremena) identično nalik (osim što pjevač još ima sa strane jednu dodatnu malešnu irokezicu druge boje). Gitarist je metalac što znači i da ima dugu kosu i da dobro svira đitru. Bubnjarko je Aki, znamo ga iz kvarta, vrlo staloženo svira i od njega svi mogu očekivati solidnu ritam podlogu, mada što se tiče ritam mašine nema neke komunikacije s basom. Više je to ''samo sviraj'' punk pristup glazbi i životu čak. Ostavili su sjajan dojam, đuskanja je bilo dovoljno da se stvori krug dijametra 4 metra, taman od zvučnika do zvučnika i dubinom do trećine dvorane odokativno. U početku su još svi bili razjareni za ples i dobre kondicije, ali se na završetku glavnog headliner-a večeri osjetio danak na jednom jadnom dečku koji nije više osjećao noge nakon jednoga pada, tak da sam ga uzaludno tri puta za redom dizao s istog mjesta. Jedan drugi dečko je na Gewapend betonu isto sib'o nos, a možda čak nadam se da ne, i zube, jer je krv šiktala na sve strane. Opet sam JA bio na pravom mjestu i podario cijeli paket Taschentucher-a da mu zacijeli rane. JA sam dobar čovjek. A Overdose je tek prije mjesec dana debitirao ovdje, a imali su već turneju po Brazilu, i mislim da se razvija u dobrom smjeru, odnosno 'ide prema zapadu' (haha!, i smiješan sam k tome). Često nastupaju u Medici, tako da obiđite ovaj novi klub, sigurno ćete na njih naletiti. Daily trash kvartet imaju ludog frontmena koji se spušta u publicu, odnosno poludi kada krene pjesma. Ipak nema onaj šarm da zapleše s kojom damom (ovdje pankericom, ali i one su gospoda za sebe), ili k'o vokal Fucked Up-a da se za_ebava sa svakom živom personom u klubu: od hulahop mikrofonskog kabela, nošenja ljudi, trčanja po cijelome klubu (podrazumijeva dvorište), deranja u facu, glumljenja manijaka koji ćete te ubiti, pa do pokušaja da skoči na publiku iako ima 150 kila. Svejedno i ovo se cijeni, samo što tijekom nastupa Daily trash-a nije bilo klasičnog poga kojeg smo vidjeli na Overdose-u i Gewapend betonu. Valjda pretpostavljam jer nisu imali classic pank requizite, već su ostali nedorečenog, a kod basiste i nedefiniranog stila (jednom rječju mladi su još). No imamo odličan pokušaj tako da ''svakodnevna škovaca'' ima priliku zadubiti još više u 'podzemlje'. Samo naprijed, tj dolje! Mladi su još, pogotovo basist, ali ne koliko i basist od Gewapenda. čitamo Gewapend beton je amstel embryopunx kvartet jer zajedno sviraju od svoje 13. godine i svi su vršnjaci redom, naime imadeju sada 20 godina svi, ali zreliji su od ponderiranog holandskog prosjeka. Ma neću naglašaviti da je na njima bilo _ebeno, jer je FAKAT BILO _EBENO. Odnosno dečki su pokazali sve što moderan sastav iz žanra mora pokazati. Kod punka to znači silnu energiju, popriličan kontakt s publikom, a posebitost benda je da su svi manekeni, osim jedne skroz čudnovate iznimke. Počnimo redom: pjevač je k'o Johnny Rotten s partijanericom, gitarist nema razdjeljak ali mu je pola kose crno a druga halfica je zlatna. Dugokosi bubnjar je najljepši, u tom skladu se i skinuo, a sada iznenađenje: basist izgleda kao da ima… 15 godina, dečko se fakat trudi da složi facu, ali vidi se da je još jedna slatka mala beba kojem bi bas bio još samo malo pa predugog vrata da dosegne ton F. Demonstirana energičnost mora da proizlazi iz njihove logistike koju vuku sa sobom po SEE turneji: radi se o gulašu i pire krumpiru, pretpostavljam po nigdjezemskom receptu, ugl fino je zamirišao u lounge baru, tako da sam ja stekao dojam da Medika časti pozvanike; u tom stilu upitah logističara Gewapend betona koliko košta porcija, ali mi je 'izvadio ruku iz lonca' i naglasio da je To za bend. Pored njihove posljednje večere prije hrvatske premijere izložili su kreativne majice, a ispod svega stajala je velika vreća cementa, što je logo Gewapend betona, u prijevodu ''armiranoga''. Ukupan dojam: blaženstvo. Nabrijanost je iz prvog trenutka potekla na razaračke obožavatelje u publici, a spomenimo još da je jako puno dama bilo, što uvijek dodatno potpaljuje razigranost dječaka i slične znamenitosti što obilježavaju ovu supkulturu. Demonstracija moći za sve koji misle da je žanr zamro ili ne daj Bože umro. Punk nije nije zamro, nije umro, a nit' se smrzo ove jedne zimske noći. Medika zbog jedinstvenosti prostora ima potencijal i pol da postane i više od kultnog mjesta izlaska ljudi i svih koji se tak' osjećaju. Produžni kabeli koji vise iznad glave, strgana svjetla bine, strgana disko kugla, mogućnost kuhanja graha, kišobrani umjesto lampinjona što vise, ukošeni hodnik koji sa strane ima rupu u koju je nepoželjno i sa šest zaštitnih skafandera ulazit', dosta predvorja u kojima možete biti i grijati se, a pristup je do tamo besplatan, mnogobrojnost fotelja, čak i vješalica, posebnosti su prostora u Pierottijevoj 11, ulici za koju se sada sve češće pita di je, ali ujedno i sve više ljudi zna di je stvarno to. Još samo moramo ugooglati tko je silni Pierotti i na pravome smo putu. Slike dobrano dočaravaju ugođaj polunoći, a projekcija još bolje, tako da se prepustite sili. I nek' je sila sa vama(:



k'o što vidite osvjetljenje je žasu, ali kajetuje, druga infrastruktura ima prioritet gle dolje ˇ|_|ˇ

marin // 30/12/2009

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Postava koncerta:

Overdose:
bas irokeza
vokal s dvije irokeze
gitarist metalac
bubanj

Daily trash:
Bass Jakov
Drums Aki
Guitar B
Vocals K

Gewapend beton:
Douwe: Vocals
Oeds: Guitar
Renco: Bass
Ming: Drums

NB: svi članovi nakon koncerta ostali živi, proživili si i dapače još su življi sada nema im kraja