Devedeseta mi je ostala u sjećanju po nekoliko stvarno straaaašno dobrih albuma. BREEDERS (Pod), CHARLATANS (Some Friendly), COCTEAU TWINS (Heaven or Las Vegas), HOUSE OF LOVE (istoimeni, ali zvan Fontana), HAPPY MONDAYS (Pills'n'Thrills & Bellyaches), PIXIES (Bossanova), RIDE (Nowhere), SONIC YOUTH (Goo), TEENAGE FANCLUB (A Catholic Education)... Ujedno je to bila i jedna od zadnjih dobrih "berbi" u našim krajevima BOYE (78), KUD IDIJOTI (Mi smo ovdje samo zbog para), MAJKE (Razum i bezumlje), SPOONS (Voxin'), MILADOJKA YOUNEED (Bloodylon), OBOJENI PROGRAM (Važno je biti zdrav) i naravno, odličan prvijenac pulskih MESSERSCHMITTa (Foxxin').

Par godina kasnije ti isti MESSERSCHMITTi izdali su, još jedan, dobar, "Shake That Thing"," odsvirali nešto koncerata i nestali sa scene. Nažalost, jer tada u koncertnoj suši i nedostatku rokenrola u hrvata pogledati ih uživo same (u Jabuci) ili u duetu sa SPOONSima (u Kulušiću) bio je pravi praznik za uši.
Danas, deset godina kasnije, Miro Kusačić s nešto promijenjenom postavom opet žari i pali domaćom scenom zahvaljujući novoizdanom cdu "Rockafe", popunjenim obradama rock klasika.
Na poziv varaždinskih ELEKTRIK BUTTSHAPERZa svratili su i u rodni mi grad, po prvi puta u sviračkom životu. Rokenrolskija kombinacija u hrvata trenutno nije moguća, stoga je cijela priča oko ovog događaja mirisala na nešto stvarno dobro, jer te večeri mogao se čuti jaaaaaaaaaako dobar "psycho-sexy-maximum-highway-rock'n'roll". Unatoč činjenici da su na Korzu te večeri badava svirali "prljavci", a upad u Rogoz se plaćao 20 kuna (to su cca 2 ribara + neka cola, koja se piše s kola), u podrumu se okupilo nekih plusminus-stotinjak "prijatelja rokenrola".
O ELEKTRIK BUTTSHAPERZ stvarno smo već puno pisali, ali ne preostaje mi drugo nego opet i ponovo reći (unatoč činjenici da smo jako dobri prijatelji) da su oni jedan od najkvalitetnijih rokenrol bendova na ovim prostorima. To dokazuju i pozivi na svirke iz svih krajeva lijepe naše, pa čak više i preko granica iste, unatoč činjenici da imaju objavljen samo jedan cd-singl, bez spota na HTVu (ali na VTVu se uredno vrti nešto nalik na spot), bez albuma (i kad će već jednom taj album??????)... Za zagrijavanje prije MESSERSCHMITTa oni su odsvirali svoj standardni repertoar koji se temelji na autorskim pjesmama. I opet, zvuče odlično, nabrijano i točno.
Nažalost, domaća publika je takva kakva je i rijetko joj se dogodi da pupuši domaći bend. No, kad joj serviraš nešto strano, onda je to kul i jako dobro. Tako je bilo i ovaj put. Sjedeljka na BUTTSHAPERZima, a rasturačina kasnije na MESSERSCHMITTima. Nije to loše u nekim slučajevima, ali ljudi dajmo malo podrške i domaćim snagama.
I tako su na scenu stigli Miro, Sale i Rus, zvani MESSERSCHMITT, i u cca dva sata prošetali kroz povijest rokenrola kao od šale. Zadovoljna publika nije im dala sa stejdža, a vidljivo zadovoljni svirači nisu se ni previše odupirali, sve dok su mogli svirati. U ovom slučaju "Nothing can beat guitar, bass & drums" nevjerojatno je točna.
Na kraju teksta moram primjetiti da mi se potkralo nekoliko nepotrebnih "unatoč činjenici", pa onda jedan više ili manje... stoga da zaključim, unatoč činjenici da rogoz, varaždin i hrvatska pamte i bolje dane za rokenrol ipak ima nade, dok god postoje ovakvi bendovi i ljudi koji u njima sviraju.

pedja // 20/09/2003