U čevrtak 13. svibnja, smo, u sklopu jedanaestodnevne proslave jedanaestog rođendana omiljenog zagrebačkog alter kluba Močvare, imali priliku vidjeti nastup izvrsne glazbenice - violinistice i pjevačice - Ive Bittove. Ova češka umjetnica (aktivno se inače bavi i glumom), koja je još nedavno nastupala na pozornicama u New Yorku (Carnegie Hall!), Kairu i Beirutu, te preko Beograda doputovala i do Zagreba, na daljnjem putu prema zapadu, je tu večer sa svojom skromnom pojavom izvela veličanstven solo koncert. Pomoću opuštenoga i karizmatičnoga nastupa, profinjene glazbe i pozitivnoga kontakta s publikom, Bittová je tu večer uspjela zaustaviti vrijeme. Skoro dvosatni nastup je počela pjesmama povezanim s prirodom. Naime, kako nam je sama ispričala, dosta vremena provodi u šumi slušajući ptice i druge zvukove iz prirode. Samu njenu glazbu bi mogli opisati kao skup eksperimentalnih, klasičnih, etno - improviziranih pravaca, ovisno o tome s kim sudjeluje pri nastanku i izvođenju pjesama. Na ovom, kako smo već spomenuli, solo nastupu, se je dotakla i moravskih (dio Češke odakle potječe), židovskih i ciganskih napjeva, dakako, u svojoj interpretaciji. Osim glasa i violine, upotrebljavala je i afrički instrument kalimbo, a tijekom pjevanja, upotrebljavala i ruke i noge za stvaranje ritmičke pozadine. Njen glas, kojeg upotrebljava kao drugi instrument, ima nevjerojatne dimenzije. Osim onomatopejnih zvukova, ritmiziranja i oponašanja drugih ljudskih i životinjskih zvukova, fascinira i svojim volumenom i rasponom. Reklo bi se da joj mnogi jazz, r'n'b ili hip-hop nisu ni do koljena! U sudjelovanju s violinom, uspijeva u istom trenutku pratiti dvije zapletene fraze, na violini svira jednu, a glasom, sa određenim vremenskim odmakom, izvodi drugu, što svjedoči o njenoj tehničkoj savršenosti. Ali to još nije sve - u isto vrijeme, poigrava se i sa zvukom prostora, koji posredno utječe na publiku. S improviziranjem zvuka odmicanjem od mikrofona, pa sve do pomicanja po cijeloj dvorani (nekoliko puta je sišla s pozornice u publiku, prošavši cijelu dvoranu, bilo s violinom, bilo bez nje), te sjedenjem u publici, nam daje do znanja da ima itekako dobar osjećaj za subjektivnu percepciju pojedinca, te naravno, akustične mogućnosti svojega glasa i instrumenta.

Iako iznenađena mirnoćom publike (kasnije nam je priznala da je nastupala i pred jako veselom i glasnom publikom, pogotovo na početku karijere), ista ju nije pustila da ode samo tako pa smo zaslužno dobili još dvije skladbe na bis. Na zadnjoj se sjajno i prefrigano provukla kroz cijelu dvoranu i izašla iz nje, te na vrlo efektan način završila svoj treći zagrebački koncert. Nakon nastupa je skromno primala pohvala, potpisivala autograme, pozirala fotoaparatima i razgovarala s publikom, a na kraju smo ju vidjeli i u dvorani Jedinstva gdje je pogledala izložbu prerano preminule legende Ivice Baričevića Bare. Što samo govori o njenoj otvorenosti do ljudi oko nje, različitih kultura i umjetničkih izraza.

špela // 17/05/2010

> vidi sve fotke // see all photos