Konačno da vidimo Brujače uživo... O njihovoj povijesti ne treba puno govoriti, ono najbitnije je manje-više spomenuto u recenzijama njihova dva povratnička singla "Santa Ana" (2009, Anubis Records) i "Valcer" (2010, Men Art) nakon punih 12 godina diskografske pauze. Paralelno sa radom na novim materijalima, krenuli su i sa svirkama održavši nastupe u rock klubu Time, Route 66, na jednoj dobrotvornoj manifestaciji u Medvedgradu, te nastupivši u Sofiji na alternativnom jazz festivalu kojeg je organizirao naš poznanik i kolega Cvetan Cvetanov. Ovo im je bio peti nastup nakon reuniona, a po onome što se moglo čuti, Brujači su na najboljem putu ka ponovnoj afirmaciji. Brazil, svima znano okupljalište na savskom nasipu trebalo je ugostiti ovaj trojac još prije nekih mjesec i pol, ali je u međuvremenu nakratko stavljen lokot na vrata jerbo su se navodno susjedi žalili na buku. Ovaj brodić-klubić je nedavno ponovno otvoren, no izgleda da to još nitko ne zna, pa je posjeta večeras bila veoma mršava, djelomično zahvaljujući i činjenici da se igrala ona dramatična utakmica na Mundijalu između Španjolske i Paragvaja sa dva neiskorištena penala u roku od dvije minute... Stoga je svirka startala u kasne večernje sate nakon završetka utakmice s nadom da će se okupiti nešto veća količina audijencije, ali praktički se nitko niti nakon okončanja utakmice nije dogegao osim one šačice prijatelja i poznanika koji su pristigli ranije. U pakleno vrućem Brazilu kojeg nije mogao rashladiti niti neki ventilator ili air-condition čije se brujanje čulo u intervalima, prvo su startali GALIOT. To je dvojac kojeg čine Domagoj (bubnjevi, vokal) i sin Brujača Bare, Gustav Barišin (vokal i naravno, bas gitara). Potonji je imao majicu sa logom zagrebačkog otkačenog punk banda Rektalni Front što može barem pobliže pojasniti njihov smisao za šaljivi tekstualni egzibicionizam. No, zvuk kakav jest u Brazilu nije dozvoljavao da meni koji sam sada po prvi puta gledao Galiot, razgovjetno predstavi njihovu liriku. Dečki se ne deru i ne vrište, pjevaju sasvim uobičajene punk-rock vokalne dionice, no one se nisu mogle baš najjasnije ukapirati. Ono što sam uspio uhvatiti bile su humoreske tipa 'daj mi jebene pljuge, daj mi cuge' i nešto otprilike u stilu 'ja sam znoj, disko stroj', dok za ostatak pjevanog repertoara ne bih mogao garantirati smisao stihova i rima. Sama svirka premda je ogoljena sa ograničenim instrumentarijem proteže cijeli niz kreativnih poteza. Basist neke pjesme svira poput gitarskih riffova, ima tu vrlo dobrih solo dionica, različitih improvizacija, puno koristi, distorziju, pedale i efekte... elem, dečko je vrstan kreativac sa stilom nalik na vlastitog oca. Žanrovski su raznoliki s uplivima u punk, noise, funk, indie-rock i po svojim karakteristikama mnogo toga zajedničkog imaju sa prvim albumom Disciplina Kičme "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" (1983), Red Hot Chilli Peppersima i Primus. Izveli su nekih 10 naslova ("E", "Bogalj", "Desperato la-la", "Papiri", "Jeftino!", "Indigo", "Scena", "Walking"...), a za svoju publiku koja se kuhala u sauni Brazila na bisu su ponovno izveli diskoidni funk "Disko stroy" kojim najavljuju da bi mogli uz puno sreće i dobru produkciju ostvariti i medijski hit. Nakon nekih pola sata krenuli su BRUJAČI, ali nije mi jasno zašto se ona publika koja je gledala Galiot razišla, tako da je Brazil bio prazan ko' ispuhana lopta. Baru koji je na glavu stavio svoju obaveznu prastaru motorističku kacigu s kojom je nastupao još tokom 90-ih to nije niti najmanje deprimiralo, već je sa Franjom Glušcem (gitara) i Viktor Krasnićem iz Dosh Lee (bubnjevi, prateći vokal) otprašio ubjedljivo snažan jednosatni koncert kao da nastupaju pred krcatim auditorijem. Zvuk ovog trojca je upečatljivo kompaktan, posve razdvojenih dionica u kojima nema nepotrebne disharmonije unatoč obilatim distorzijama, te se u tanane mogu razlučiti sve njihove tonske majstorije. Barin bas je po običaju širokog spektra zvukova koje regulira pomoću pedala, efekata i distorzija zavisno o Francovim gitarskim finesama; njih dvojica u niti jednom trenutku nisu prekrili zvučni nivo s podebljanom bukom mada im se glazba žanrovski može utrpati u stanovitu verziju noise-rocka. U principu, Brujači su r'n'r band pojačani masnijim noise zvukom, a glazba im je mješavina različitih stilova u vrlo bogatom izdanju od punka, žestokog new-wavea, natruha post-rocka zahvaljujući Francovim gitarskim pasažima i atmosferičnosti s elementima jazza i bluesa, a može se u globalu stilski opisati kao veoma žestoki indie-rock. Za razliku od nekadašnjih Brujača iz 90-ih koji su imali dvije bas gitare, ovakvo izdanje s atmosferičnom i snažnom gitarom je konkretniji zalog za budućnost, mada se mora priznati da su nekada bili totalno, ono što se kaže 'u trendu' sa tadašnjom sukladnom svjetskom noise-rock scenom. Dokaz toga zabilježen je na njihovom jedinom albumu "Špricaj" (1997, d.i.y.) s kojeg su večeras izveli naslove "Appfelstrudel", "Day, day, day" i "Skrivač u magli". Jedina mana ove postave je Barin opori vokal poput medvjeđeg brundanja (nekada je na albumu za vodeći vokal bio zadužen daleko autentičniji i uvjerljiviji Bega iz Trobecovih Krušnih Peći), no tu se ne može mnogo pomoći na koncertima izuzev što se mjestimično kao vokalist nadopunjuje bubnjat Viktor. Bara je toga svjestan, pa nove skladbe koje tek treba očekivati da se pojave kao zvanična izdanja imati će nekoliko veoma interesantnih gostiju na vokalima, ali o tome kada za to dođe vrijeme. Ostali dio repertoara činile su nove kompozicije koje su Bara i Franc komponirali unazad proteklih godinu i pol dana, a to su bile "Trans", "Dođi dođi", "Uranela", "Pokvareni stari gad", "Mašina", "Gusarska", zatim budući singl, veoma hitoidna "Sjedimo na travi" u plesnom afro-funk izdanju, te naravno ona dva ranije objavljena singla "Santa Ana" na španjolskom jeziku i hit "Valcer" koji uživo zvuči daleko čvršće nego li se to može pretpostaviti po snimku u starinskom šlihu rock sentiša.

Sve skupa, Brujači su zapičili uvjerljivo snažan i zabavan set kompozicija sa vrlo dobrim i suvremenim r'n'r zvukom kojim nagovještavaju i mogući komercijalni proboj, a prva veća i značajnija svirka na rasporedu je već narednog utorka, 13.VII 2010. kada nastupaju u KSET-u sa Health iz Los Angelesa.

horvi // 09/07/2010