U početku bijaše zvuk. I zvuk bijaše u srcu. I 17. i 18. 12. taj zvuk je ispunio Tvornicu kulture. Pet dana prije najduže noći u godini s Jamajke nam dođoše rastamani donijeti sunca u maglu, pojačani domaćim snagama. Glavna pozornica, kao i sound system u predvorju, prenijeli su nam raznolikost i bogatstvo glazbe čiji korijeni su sa Jamajke preko polarnih predjela Antarktike i pustinja Australije dospjeli do Zagreba.

PETAK - DAN PRVI

Prva večer festivala na glavnom stageu bila je uglavnom roots - old school roots i moderni roots, s porukama jednakosti i mira. Babilon je dobio Davidovu strijelu u srcu Zagreba. Dečki iz Bass Culture Soundsystema lagano su ufurali ljude u vibru. A onda su izvukli tajno oružje - Edu Maajku, koji je razveselio klince svojim improvizacijama na dancehall podloge, što je i njemu samom bilo novo iskustvo.

I-Shen Rockers nisu se baš iskazali, njihov MC nije bio u najboljoj formi, izgledao je kao da bi radije bio negdje drugdje. Mi smo mislili da je to Ranking Joe, a onda se pojavio čovjek u svijetloj pidžami s afričkim uzorkom, širokog osmijeha i dubokog grla. Tome se stvarno jezik ne plete - proizvodio je polucvrkutave grlene zvukove toastajući brzinom svjetlosti. Majstor. Obožavatelji rub-a-duba ispratili su ga s dužnim poštovanjem. Stari pratitelj Princea Alla, čovjek s kapom od po metra u visinu i četiri dreadimetra u širinu, Usher Selecter, osunčao nam je intermezzo s raznolikom ljetnom muzikom, svojim veselim plesom i vilenjačkom pojavom. Tu se zrak već dobrano progustio. Sa stepenica, gdje je uvijek dobar pregled situacije u Tvornici, vidjelo se da je dobro - glave cupkača su skakutale gore dolje, a svijetlo žara putovalo je publikom.

Uvijek zvijezda večeri, Alla, djedica irie duše, glasom je donio okus zemlje meda i mlijeka. S basovima je zmiksal glasovne soul vibracije na koje se društvo valjalo poput plime i oseke. Zna ga čikica odveslat. Njegovi hitovi iz 70-tih u jednom trenutku su prekinuti novim podlogama koje su nas nakon 5 sati cupkanja konačno ispratile kući. Treba taj intenzitet izdržati. Al vjerujemo da nezadovoljnih nije bilo.

SUBOTA - DAN DRUGI

Ušetali smo na Radikal Dub Kolektiv, sve veći i veći band, ponosni smo što ih imamo. Draga djevojka na klavijaturama i melodici ima groove, a i basista je super. Još da imaju pravi roots vokal, ne vidiš im kraja, kaže Goran. A Janja se ne slaže - neka oni ostanu dub. Ali se slažemo da su Radikalci super i uvijek ih je lijepo vidjeti, čuti, doživjeti.

Ovako: puhačka sekcija Love Grocera (UK) dobro bi došla svakom bandu. Točno ga uvedu u štimung i onda majstor uvali tvrdi dub riddim s kojim pali mase. Njihov pjevač-navijač u drugom dijelu nastupa je promijenio majicu, DJ-a i postao Dreadzone, gurajući svog sramežljivog gosta, Earla 16, u drugi plan. Čovjek se pokazao kao loš domaćin pokupivši svo vrhnje. Mi smo fino čekali da Earl počne pjevati, ali taj dan nije stigao. Koautorica teksta uporno tvrdi da je tragedija čovjeka- robota iz Dreadzonea u tome što nije razdvojio svoju navijačku i pjevačku karijeru. U svakom slučaju, koncert se tu pretvorio u party za fanove Prodigyja pa ko voli... Nakon mnogih odlomaka vremena i 43 bisa čovjek i drugi čovjek su nevoljko odstupili (čitaj: otjerani su) da bi bili zamijenjeni ekipom iz Kingston reggae shopa, čija glazba nije za svačije uši sa svojim duboko psihodeličnim setom čudnih zvukova i superbrzim raga pjevanjem, al Goranu se sviđa.

Sve u svemu, s ovakvim koncertima lakše je podnijeti zimu. Reggae je muzika koja zahtijeva otvoren prostor, pa je zimski festival reggaea svakako kompromis, ali i nasušna potreba.

Organizatori su se svojski potrudili ponuditi raznovrsni program - svaka im čast. Respect. Love and unity.

janja & goran // 20/12/2004

> vidi sve fotke // see all photos