Ako je "Na zapadu" bio album odrastanja za JINXe, onda s pravom, nakon preslušanog "Diksilenda" možemo ustvrditi da su Yaya i društvo odrasli. Plažu, Brazil, Mediteran, ljeto i avanture zamijenile su ozbiljnije teme, a to su roditeljstvo i ljubavni problemi odraslih osoba. Naglašeno glazbenom podlogom, koja je s bossa nove prešla na blues i soul, daje ozbiljniju notu.

Da smo se voljeli manje, možda je i jedina pjesma poveznica sa "starim" JINXima, pa je vjerojatno zato i uzeta kao najavni singl albuma. Iako se i ona bavi prilično ozbiljnom temom propale ljubavi malo veselija glazbena podloga ne čini je toliko katastrofičnom. Najbolji dio albuma je Klinci su na redu, kojoj Srđan Sacher, svojim vokalom daje potpuno novu dimenziju, a dvojica rock seniora Branimir Bogunović - Pif na gitari i Neven Mijač na usnoj harmonici unose jednu simpatičnu dozu amerikane u pjesmu. "Stari moj, ne budi u bedu…"

Čuvaj me, ne daj me i Mira mi daj, iako potpuno oprečnih naslova, bluesevi su dosad netipični za repertoar JINXa, koji ih prikazuju u novom svjetlu. Zajebancija svojstvena "astronaut Daddy-u u Na zub su me uzeli mama, malo razbija ozbiljnost materijala, a ragtime Barakuda s raspuhanim puhačima i raspjevanom Yayom čini još jedan vrhunac albuma.

Ovaj album nema izraženih radiofoničnih hitova, ali ovih deset pjesama čini strahovitu cjelinu, koja dosad nije bila svojstvena radu JINXa koji su albume bazirali ipak na par hitova i ostatku materijala.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 31/12/2010