Veselo i zabavno sa dobro poznatim scenarijem: šuma, lov, divljina, drevni poganski obredi, a ovaj puta u priču se uključio mitski bog Ukkon...

Finski veseljaci su po svemu sudeći pronašli svoj idealni komercijalni stil, te će izgleda početi isporučivati kao na serijskoj traci 'štancane' albume poput Ramonesa, Motorhead ili nekada Parnog valjka. Dakako, u njihovom slučaju ovo je još uvijek optimalno okey jer su i dalje otkačeni, veseli, raspoloženi, ali nisu se ama baš ništa promjenili unazad 4-5 albuma.

Ovaj puta tematika im je posvećena drevnom poganskom obrednom blagdanu koji je u znaku mitskog boga Ukkon koji je bog gromova, zaštitnik neba, vremenskih (ne)prilika, žetve i prirodnih pojava, te kroz svoj uobičajeni folk-metal isprepliću raznolike teme, dakako na finskom jeziku. Prema prijevodima, riječ je o starim i zaboravljenim barbarskim običajima koji uključuju galge ("Paat pois tai hirteen" - 'glava dolje ili vješala'), lov i kolinje ("Korvesta liha" - 'divlje meso'), te niz pričica protkanih raznoraznim događajima i anegdotama o devetom Louhijevom sinu (uvodna "Louhen yhdeksas poika"), šumskim dogodovštinama ("Koivu ja tahti" - 'breza i zvijezda'), a naposljetku, tu je i vječita tema o smrti ("Surma" - 'smrt'). Glazba je standardna Korpiklaani veselica poput najraspoloženijih The Pogues, dakako sa metalnim akcentom, koju su preko 10 autorskih pjesama adaptirali u različitim varijacijama. Tako se može pronaći i ponešto ska-metal poskočica ("Tequila" i spomenuta "Paat pois tai hirteen") ili zvrkastog punk-metal poganja na tempo polke sa harmonikom Juho Kauppinena (instrumental "Vaarinpolkka" - 'djedova polka'). Na kraju albuma nalazi se obrada Motorhead klasika "Iron fist" na engleskom jeziku koja ništa bitno ne odskače od originala; jedina razlika je što ju je Jakko 'Hittavainen' Lemmetty pojačao melodijama na violini. Kao singl izabrana je naslovna "Ukon wacka" u iznenađujuće tromom tempu s nešto kompleksnijim aranžmanom koji daje do znanja da bend moguće ima neke tenzije da bi ipak s vremenom morao nešto mjenjati.

Okey, ovo je sve još uvijek dobra i kvalitetna folk-metal zabava. Dobitnu kombinaciju raspoloženi frontmen Jonne Jarvela izgleda još ne misli podvrgnuti remontu.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/03/2011