Ovaj trio iz Texasa nastao je kada je Marc Ostermeier čuo album In the Presence of Nothing američkog indie benda LILYS. Marcu su se pridružili brat Eric i Tanya Maus, i otada (1992) sve do dana današnjeg rade u neizmjenjenoj postavi. Dva studijska albuma, jedan kompilacijski i nekoliko ep-ova i singlova i nije preveliki opus za bend koji je aktivan skoro dvadeset godina, međutim SHOULD nisu nezadovoljni svojim statusom.

Od samih početaka što zbog lagane lo-fi tehnike snimanja, što zbog muško-ženskih vokala kao reference spominjali su se bendovi kao Yo La Tengo, Slowdive ili Galaxie 500 dok su počasnim "hommage"-ima na "tribute to" kompilacijama The Wedding Present i Wire oni rekli što misle o svojim uzorima.

Iako je prošlo trinaest albuma od njihovog dosad jedinog studijskog albuma "Feed Like Fishes", sačuvana je jezgra zvuka SHOULD-a koju sačinjavaju divni vokali te minimalizam kompizicija u kojem su skoro pa izbačene fuzzy gitare koje su se mogle čuti na debi albumu, a pop melodije su dane u prvi plan.

Magična Glasshouse, uvodi nas u Turned Tables, savršenu pop pjesmu s igrom muško-ženskih vokala. Svaka je pjesma u ostatku albuma predivna bajka otpjevana slatkim vokalima koji podsjećaju na Deana i Brittu, dok poneki instrumental (Always Returning) vodi na zanimljivo experimentalno putovanje. Čak i Broken, obrada opskurnog britanskog post-punk benda DISCO INFERNO zvuči pitomo i ugodno.

Stoga, umjesto shoegaze etikete, na SHOULD slobodno možete nalijepiti dreampop etiketu i utonuti u san u kojem Vam s lica osmjeh neće pobjeći ni u jednom jedinom trenutku.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 30/06/2011