Na današnjoj alternativnoj sceni postoji ogromna količina kojekakvih inačica i transformacija iz tipičnih standarda u netipične izvedenice kada se na neki drugi način, odnosno s nekim drugim sredstvima imitira postojeći format. Evo, francuski solist znan kao Fragment. (radi od 2006., ima 4 izdanja), a inače pravim imenom Thierry Arnal u svome off projektu Amantra bavi se metamorfozom shoegaze žanra u elektroniku služeći se isključivo synthovima i programiranim ritmovima. To doduše i nije neka osobita novina ovakve transkripcije da Thierry, odnosno Amantra nema jednu drugu konotaciju kojom povezuje shoegaze s jednim drugim žanrom - drone izvedenicom zahvaljujući strahovito lijenim i tromim harmonijama synthova za koje se ne može baš biti najsigurniji da li su samo harmonije ili su ustvari do neprepoznatljivosti razvučene melodije u disonantnim formatima. Odnosno, on sa svojim ovakvim vrlo mirnim i monotonim izrazom reflektira svoja dva najvažnija utjecaja, bendove Jesu i Godflesh što pak dolaze s teritorija gitarističkog drone/ post-rock/metal pravca. Stoga i dvije najupečatljivije kompozicije jesu upravo obrade ova dva benda: "The internal" (Godflesh) i "We all faulter" (Jesu), a kako i ne bi bile kad je etiketa Avalanche Recordings upravo vlasništvo Justin K Broadricka. E, sad, ovakvoj transkripciji Amantre se može i štošta zamjeriti. Jest da ovo nije neka mjuza za đusku s obzirom da su ritmovi doduše plesni, ali uz tu lijenu synth harmoniju ostavljaju dojam dremucavog synth popa inficiranog dark wave elementima koji su opet zbog svojeg psihodeličnog gothic štimunga više okrenuti ka usporenom minimalizmu nego li plesnom podiju. Nadalje, Thierryjev vokal je rasplinuto uronjen u te harmonije što ga čini nerazgovjetnim ostavljajući utisak da lirika nije bitan dio, da je ona tu samo da pokrije nekakav semantički oblik što u konačnici audiofila orijentira isključivo ka glazbenom rakursu prepoznavajući s vremena na vrijeme sintezu škripave gitarske distorzije ili vokalnih halova.



Neopravdano bi bilo reći da sav ovaj trud nema svojih ljepota. Uz tu umjerenu ritmiku kompozicije se dinamički grade korespondirajući pop obrazac i tamnije fokusiranu post-rock atmosferičnost s ponekim dodacima industriala. Svatko će na temelju osobnog izbora ovdje pronaći ponešto po svome ukusu. Shoegaze fanovima će najbolje sjesti prvi dio albuma (osobito uvodne "Dust" i "Ghost"), a onima što vole tvrđe i mračnije sfere drugi dio u kome se čak pronađe i usporenih EBM gabarita zokruženih psihodelijom (instrumental "Down") ili režavih gitarskih disonanti post-rock/metala (završna "Over"). A unatoč mračnom ugođaju, ovdje ipak prevladava optimističko raspoloženje, te onaj presudni faktor što tjera na ponovno preslušavanje jer Amantra umije svojim letargičnim melodijama zaokupiti pažnju potencijalnog auditorija da ovaj drugi album još nije sve, odnosno definitivni fokus kreativnosti Thierryjevog talenta.

Naslovi: 1.Dust, 2.Ghost, 3.The internal (Godflesh cover), 4.Kingdom, 5.Down, 6.We all faulter (Jesu cover), 7.Yourself, 8.Over

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/07/2017