Kako bi zvučao death metal kada bi se žice gitara opustile najviše što je moguće? To sudbonosno pitanje su si prije sedam godina postavili članovi zagrebačkog sludge/doom metal benda Duskburn. Razradili su čak i metodu po kojoj bi svirali u posve zamračenoj prostoriji, kroz maksimalnu glasnoću instrumenata koja bi izvirala iz zvučnika i putem raznih, kako sami navode, intoksikacija, dovodili bi sebe u neku vrstu meditativnog stanja. U kojem su potom nastajale krvave, hipnotične i često na granici izdržljivosti psihotične skladbe. Baš onakve kakve fanovi ovakve glazbe i vole. - Sporo to mora biti, sporo i izduženo. Melodije se moraju kotrljati poput tenkovskih gusjenica, a pod njihovom težinom mora sve da se krši, slama i gazi.

Koliko sam upoznat, prvo što su podijelili s ostatkom svijeta je bio album "Soldering The Seven Streams" iz 2009. godine. Potom je godinu dana kasnije slijedio jedan mahom hvaljeni EP. A evo, nakon dvogodišnje hibernacije pojavio je se krajem veljače i njihov novi EP imenom "Left For The Wolves", na kojem su četiri nove skladbe u ukupnom trajanju nešto manje od pola sata. Da, četiri skladbe i skoro pa pola sata trajanja. To je za sludge/doom metal neka sasvim normalna minutaža. Puno koncentracije je tu potrebno. Možda više nego za bilo koju drugu vrstu metala. A iz toga razloga meni osobno onaj prethodni famozni EP nije baš tako dobro sjeo. Previše nervozno i neusklađeno su tada djelovali. Za ovu vrstu glazbe je, ma koliko to zvučalo strano i čudno, potrebna ipak velika doza samokontrole. No, izgleda da su u protekle dvije godine Neven (gitara), Edin (gitara i vokali), Dominik (bas i vokali) i Mario (bubnjevi) još više proveli u svojoj mračnoj sobi, još više svirali, eksperimentirali, meditirali ili što već. Nema više one nesređenosti iz prošlosti. Ovo su sada izričito atmosferične, strukturirane kompozicije. Visoko koncentrirane distorzije gitara se sada doslovce cijede poput kapljanja otopine elektrolita iz infuzijske boce. Bez da su pri tome izgubili na svojoj prijašnjoj žestini.

Nije ovo više niti samo klasični sludge/doom, ima tu sada i drone metala, post metala. Dva vokala, jedan u bijesnoj scream, a drugi u ledenoj growl varijanti. Otvoreno se poigravaju i s ubacivanjem govornih samplova, različitim zvukovima. U prvoj pjesmi "Left For The Wolves" gitare zavijaju poput čopora gladnih vukova. U zadnjoj "Wratched Hags" nalikuju na uvijanja oštrog lima ili ogromnih listova pile, ono kad slobodno sijeku zrak. U skladbi "Acid Rites" to je slično vrištećim, mističnim zvukovima didgeridoo-a. Uvijek praćeno sporim ali brahijalnim ritmovima bubnjeva i basa, i "sludgy" riffovima druge gitare. Mjestimično se melodija dovodi do potpunog prekida, samo da bi uhvatila novi, još žešći, još abrazivniji zamah, tamni zadah.

Napredak. I to u svim pogledima. To je ovaj novi EP. Surealistično tektonsko pomijeranje lijeve i desne moždane sfere. Povezano lancima mračnih i sirovih zvučnih valova. Preporučuje se slušati u FLAC formatu.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 16/03/2012