Viseći vrtovi Babilona slove za jedno od sedam čuda Starog svijeta. Ali je jedino od njih za koje se smatra da nikada nije postojalo, već da je riječ o mitu. Legendi koja je tijekom stoljeća uzimala sve fantastičnije oblike. No, snagom ljudske mašte ta legenda je pronašla svoj put u stvarnost. Stara čovjekova žudnja nemoguće učiniti, ili barem prikazati mogućim. Stoga gledajući na njegovu neobičnu konstelaciju, zapravo nije uopće začuđujuće što je ovaj tročlani sastav odabrao upravo ovo ime kao svoj naziv. Radi se o skupu glazbenika koji su već dugi niz godina aktivni na srbijanskoj 'underground' sceni. A imena bendova iz kojih dolaze vjerojatno su poznata mnogima i izvan granica njihove države. To su dugogodišnji i uspješni sastavi punk-rock orijentacije. Pjevač i gitarista Dejan Cvetojević dolazi iz Doghousa, basista Dušan Jovanović je iz Blankfilea, a bubnjar Petar Patrašković je član Tea Breaka - naizgled neostvarivo je postalo realnost.

No, ova trojica iskusnih punk-rockera pokazuju u svojem kolaborativnom albumu prvijencu nešto blažu i osjećajniju stranu nego naviknuto. Unatoč žestokom i tvrdom zvuku njihovih izvornih bendova, ovdje su pripremili deset vrlo melodičnih i individualnih pjesama, čije teme nisu politička ili socijalna situacija, već život pojedinca u sadašnjem vremenu. Simboličnim i mjestimično teško raznovjetnim vokabularom u ovim pjesmama se govori o životnim prevarama. Biti neshvaćenim i neprihvaćenim od okruženja. Stoga možda i naziv albuma - "Indigo deca". Što se može protumačiti i kao ime za one koji odbijaju svoje živote ravnati po ustaljenim dogmama. Spominje se i uloga ljubavi, mržnje i straha ("Osećaj što vara"). U pjesmi "Novčić" to sve poprima i morbidane crte, te se život opisuje 'ponekada kao novčić na očima' (stari običaj pri sahranjivanju pokojnika). Dok se pjesma "Oči" (koja na albumu ima i svoju alternativnu verziju) ističe nešto od ostalih svojom izričitom poetičnošću i ironičnim pesimizmom.



Kad se ne bi znalo bolje, moglo bi se reći da im je uspio jedan 'mainstream' album za širu masu slušateljstva. Međutim, ovdje nije posrijedi nikakva izdaja načela. Premda će im vjerojatno upravo to neki spočitavati. "Indigo deca" je album modernog i ambicioznog spoja pop-punka i rocka. Brzih tempova, glasnih gitara i upečatljivih refrena. S naglaskom na melodičnost i dinamiku, u kojem ovaj trio savršeno međusobno agira. Dragocjeni kapital dugogodišnjeg muzičkog djelovanja je podigao cjelokupnu kvalitetu ovog albuma na viši stupanj. Ali su ova trojica veterana nažalost u njega unijeli i svoje nedostatke; unatoč evidentnom trudu, većina pjesama zvuči ipak dosta jednolično. Tek pjesme poput "Osećaj što vara", "Da li treba sve da znam" ili alternativna verzija od "Oči" razbijaju monotoniju i nude nešto drukčiji i briljantniji 'songwriting'. U "Indigo deca" se dešava onaj slučaj da pjesme pojedinačno puno bolje zvuče već kad ih se sluša u albumu kao cjelini. Međutim, budući da je prvenstveni cilj ovoga trojca bio preraditi svoja vlastita stajališta i iskustva, ovaj album ima prišivenu imaginarnu etiketu 'uzmi ili ostavi'. A fanovi radiofoničnog i nepolitičnog pop/punk-rocka će ga kao takvog sigurno uzeti.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 04/07/2012

PS: Album "Indigo deca" se može besplatno preuzeti ovdje