Osiječki rock bend Bluestrip izgleda da postoji već dulje vrijeme, no čini mi se da nemaju nikakvu web stranicu pa su podaci o njima meni osobna nepoznanica. Na netu sam našao neke zabilješke koje datiraju još iz 2007., te koliko sam primijetio imaju podosta svirki po Osijeku i Slavoniji. Bend čine Mario Papić, Ivan Bekavac (gitare), Tomislav Duvnjak (bas), Moreno Pletikosić (klavijature), Dragan Stojković (bubnjevi) i Stjepan Pete (vokal).

Na ovom EP-iju u trajanju od 22 minute prikazuju konciznu i kompaktnu hard-rock/blues svirku u kojoj im glavni pečat nose klavijature sa zvucima nalik na starinski Hammond 70-ih i Gallagherovske gitare s podosta slide-efekata, a stilski se kreću otprilike u vodama tuzlanskih No Rules, Majki, te vedeta poput Thin Lizzy, Alvin Lee-a, pa i mekših Deep Purple. Svirački su vrlo jaki, pravi revival klasičnog rocka ranih 70-ih, no najslabija karika im je tanani, nedovoljno snažan i ispodprosječan vokal koji po boji i načinu interpretacije podsjeća na Davorina Bogovića. Ovakav tonalitet daleko više bi odgovarao punku jer Pete pjeva polumelodično i vrlo rijetko 'otpusti' glas, a u kombinaciji s ovako dobro usviranim bendom cjelokupni dojam je znatno prozirniji. Trebalo je to jače, moćnije i upečatljivije otpjevati, pa makar pokušati imitirati Gillana ili Planta, ili barem vrištati na hard-rock način. Nešto u tom glasu ne funkcionira spram odlične svirke, kao da se vokal i bend nisu našli na istoj frekvenciji... Tek u pjesmi "Take me higher" za koju je snimljen i video spot, vokal zvuči onako kako to i odgovara bendu ovakvog profila.



Tesktualno su također 'li-la', to su uobičajene emotivne mačoidne hard-rock relacije koje govore o neispunjenim željama za utaživanjem strasti libida, no pronađe se i poneki iskreni stih o teškoj socijali, primjerice šetnji pored Drave s vrelom novčanicom u džepu s mirisom krvi ("Hodam").

Ovo bi sve ostavilo daleko bolji dojam da se puno više poradilo na vokalu, tada bi i tekstovi dobili na jačini. Ovako se samo dobio veoma dobar i usviran bend s dosta traljavim i neuvjerljivim pjevačem, a snažne pjesme "Kada noć" (nema veze sa Općom Opasnosti) i hitoidna rokačina "Pogledaj u mene" potencijalno padaju na ispitu šire afirmacije premda je vidljivo da ekipa ima komercijalno usmjerene afinitete. Šteta.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 17/09/2012