Iako smo propustili nešto napisati o debi albumu "Gemini", ovog američkog benda, ne znači da ga s krajičkom oka barem nismo okrznuli, a ako ništa drugo njihov singl Chinatown, obojan osamdesetima vrtio se na nekoj od mojih plejlisti te godine, dok je njihova obrada Cloudbusting našla svoje mjesto na mojoj vječnoj top listi cover verzija.

Dvije godine kasnije, nalazimo Jack Tatuma, oko kojeg se u stvari i sve vrti u WILD NOTHING, s novim albumom pod nazivom "Nocturne". Možda zbog više novaca ili više iskustva ili više nečeg drugog, "Nocturne" je, za razliku od "Geminija" koji je samo davao naznake nečeg izvrsnog, otvorio vrata i izašao van pred publiku sjajan, ulašten i spreman na velike stvari. Ako je "Gemini" imao jednu ili dvije pjesme koje su plijenile pažnju, "Nocturne" ima takvih jedanaest. Ugodne melodije koje u memoriju vraćaju Talk Talk, Prefab Sprout, Ian McCullocha, s pamtljivim refrenima u preugodnim Tatumovim vokalom, ono je što Vas očekuje u četrdesetak minuta albuma.

Paradise je indie pop kakav se samo poželjeti može, Nocturne nosi gitarsko prebiranje s kraja vrata gitare, u Shadow je radi kontrasta ubačeno nešto gudačih instrumenata, This Chain Won't Break spremna je za stadione, Dissapear Always i Only Heahter ("I couldn't explain it/ I won't even try/ She is so lovely she makes me feel high.") najljepše su ljubavne pjesme na albumu…

Kažu da je Tatum rekao da je ovo pop muzika, kakva bi bila u njegovom idealnom svijetu. I mojem.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 13/10/2012