TORI AMOS - Gold Dust (Universal, 2012) Kako bi proslavila 20 godišnjicu objavljivanja debi albuma "Little Earthquakes", umjesto deluxe verzije tog albuma, Tori je uz pratnju nizozemskog Metropole Orchestra snimila materijal od 14 pjesama presjeka karijere.

Na "Gold Dust" zastupljene su pjesme sa skoro svih od njenih 14 studijskih albuma, a birani su po principu, za svakog ponešto. Za one, kao ja, koji sam je slušao tijekom prva tri albuma, tu su predivne Winter, Yes Anastasia ili Silent all these years, kojima godine nisu učinile nažao, pa ni ove, orkestralne verzije. Marianne ili Precious Things, možda su malo izgubile na čvrstini originala, al odlično su se uklopile u ovu cjelinu.

Pjesme snimane i objavljivane u 21 stoljeću nisam pratio, no Flavor, koja otvara album svojim textom "Whose God then is God?" otvara nove vidike. Naslovna Gold Dust, svojim uvodom daje novu dimenziju tuzi u Torinim pjesmama, a Girl Disappearing, koja zatvara album svojom igrom klavira i orkestra upravo je odlično odabrana pjesma za završetak i nestajanje.

Ocjena: 8/10

NELLY FURTADO - The Spirit Indestructible (Universal, 2012) Sjećate se pjesmice I'm Like a Bird, tamo negdje prije 10ak godina. Pa je onda bila i Maneater. A onda se ta kanađanka portugalskih korijena udružila s hiphoperom Timbalandom, i onda joj je krenulo. Na svom petom albumu okupila je respektabilnu skupinu raznih producenata (Bob Rock, Tiesto, Darkchild…), pa tako ispada da je skoro svaku pjesmu producirao drugi producent. Što se svakako čuje na albumu. Hip hop ritmovi miješaju se s pop melodijama, ubacuju se razni efekti (često s lošim ishodom, kao na Hold Up) i sve to čini jedan gemišt dosta neslušljiv u cjelosti.

Navedene stare hitove neće nadmašiti niti pristojna Big Hoops (Bigger the Better) koja citira hip hop bendove kao što su Boyz II Men ili Salt'n'Pepa, a previše liči na Rihannu. Osim što je inspirirana afričkom djecom, naslovna pjesma prilično je dosadnjikava i neinventivna, a to se isto odnosi i na treći singl Parking Lot, u kojoj pak ima problema s Bryan Adamsovom Summer of 69. Pet i pol minuta istog ritma, istog pljeskanja, nananakanja i pjevanja u istom tonalitetu čini nepotrebno popunjavanje prostora na cdu, koji ionako traje predugo.

Da nije sve tako loše, pobrinula se Sara Tavares, koja gostuje na magičnoj The Most Beautiful Thing, odnosno zarazni pop ritam na Believers (Arab Spring).

Ocjena: 6/10

NO DOUBT - Push and Shove (Universal, 2012) Nakon dugogodišnjeg hiatusa i bavljenja solo karijerama ili čime već, ponovo su nam se pojavili NO DOUBT. Jedanaest godina poslije "Rock Steady" dobio je nasljednika. Ska i new wave zvuk kojeg su se slijepo držali tijekom devedesetih, nije se izgubio ni na ovom albumu.
Kreću odmah u zrak sa Settle Down, koja, iako malo preduga, zvuči svježe i zanimljivo. Na Looking hot i dalje smo u zraku, al s malo plesnijim ritmom i ubačenom elektronikom, da bi se na pola uljuljkali u reagge ritam, a završili opet u zraku.

Sredina albuma pripada baladama, kakvima su i postali poznati od Don't Speak pa do Gweninih solo radova. To su Easy, Undone i Heaven, koje svakako treba čuti, no nisu ni približno na nivou tih pjesama.
Činjenica da je pop evoluirao otkad NO DOUBT nisu bili na sceni, pa su se morali malo približiti Katty Perry/Rihana zvuku, koji su se nekako čini mi se ubacili na njihovo područje, a to se posebno odnosi na Dreaming the same dream ili Gravitiy.

Ocjena: 7/10

pedja // 19/10/2012